Nova studija pokazala je da vukovi, baš kao i psi, prepoznaju i reagiraju na ljudske glasove, posebno one koji su im poznati. Ovo ima zanimljive implikacije za naše razumijevanje pripitomljavanja pasa i načina na koji vrste međusobno djeluju.

Mnoge životinje mogu razlikovati pripadnike svoje vrste i prepoznati poznate jedinke po vidu, mirisu ili zvuku. Međutim, dokazi o sposobnosti razlikovanja pripadnika drugih vrsta (tzv. heterospecifična diskriminacija) daleko su rjeđi. Ipak, ova sposobnost dekodiranja znakova drugih vrsta ima nekoliko evolucijskih prednosti, uključujući sposobnost prepoznavanja uzvika uzbune drugih vrsta kao i identificiranje specifičnih jedinki koje žive unutar skupina mješovitih vrsta.

Do danas su se postojeća istraživanja heterospecifične diskriminacije usredotočila na nekoliko primjera divljih životinja, poput primata i slonova, ali uglavnom su se bavila domaćim životinjama, poput pasa. Psi su sposobni ne samo prepoznati glasove različitih ljudi, već čak mogu otkriti i spol govornika, emocionalno stanje i druge glasovne informacije.

Stoga je tim istraživača želio vidjeti imaju li sivi vukovi (Canis lupus) – najbliži divlji srodnik domaćih pasa – sposobnost prepoznavanja ljudskih glasova, što bi imalo značajne implikacije na naše razumijevanje razvoja modernih domaćih pasa.

Postoji dugogodišnja teorija da su psi razvili sposobnost razlikovanja ljudskih glasova kao posljedicu selektivnog uzgoja. Kako bi testirali tu sposobnost kod vukova, znanstvenici su proveli eksperimente na 24 siva vuka u pet zooloških vrtova i parkova divljih životinja u Španjolskoj. Subjekti istraživanja bili su vukovi i vučice, a svi su bili u dobi od jedne do 13 godina. Svi vukovi rođeni su u zatočeništvu i navikli su na ljude, posebno njihove čuvare. Čuvari su bili odgovorni za osiguravanje nagrada i pozitivne interakcije sa životinjama na dnevnoj bazi.

Koristeći pokuse reprodukcije, istraživači su postavili zvučnike koji su puštali glasove nekoliko stranaca koji su izgovarali određene fraze. Vukovi bi se brzo navikli na te glasove i izgubili interes za njih jer im nisu bili od koristi. Zatim su istraživači pustili snimke glasova svojih čuvara (naravno na španjolskom), govoreći stvari poput “Hej, što ima vukovi?” ili “Zdravo mališani, dobro jutro, kako ide?”

Kao i kod domaćeg psa, vukovi su odgovorili gestama prepoznavanja i okrenuli se prema zvučnicima. Istraživači su potom reproducirali glasove stranaca, kako bi provjerili da to nije bio slučajni odgovor, i otkrili da su životinje opet izgubile interes.

No može li to biti samo slučajnost ili možda vukovi prepoznaju određene fraze? Pa, kako bi uklonili te sumnje, tim je zatim pustio snimke čuvara koji izgovaraju nasumične fraze, a ne poznate. Još jednom, vukovi su reagirali na određene glasove, a ne na sadržaj.

Prema znanstvenicima, ovo je značajno otkriće. Ono znači da bi životinje mogle imati mnogo više interakcija među vrstama nego što smo mislili prije.