Ako imalo sebe smatrate ekološki osviještenom osobom, tada pri kupnji odjeće i kozmetike, sigurno provjeravate koliko je neki proizvod zapravo održiv i ekološki prihvatljiv. Kozmetički proizvodi, jednako kao odjeća ima velikih problema u prilagodbi održivog poslovanja, što zbog proizvodnje, a što zbog navika potrošača.
U beauty industriji ambalaža je jedan od najvećih problema, a odaci govore kako se godišnje baca 120 milijardi komada ambalaže kozmetičkih proizvoda. Stoga, mnogi su proizvođači zamijenili plastične bočice staklenima ili onima od reciklirane plastike, neki koriste papirnate ambalažu, a neki kombiniraju više materijala poput aluminija, bakra, cinka i magnezija, koji zajedno daju kvalitetnu i ekološki prihvatljivu ambalažu.
Na prvu, zvuči odlično, zar ne? No praksa kazuje drukčije jer teško da ćete uspjeti reciklirati ambalažu koja se sastoji od nekoliko različitih materijala jer je morate “rastočiti” na njezine komponente.
Također, zbog specifičnosti proizvoda, oni se ne mogu pakirati u bilo kakvu ambalažu. Neki sastojci, primjerice, osjetljivi su na pa, recimo, serumi vitamina C moraju biti zapakirani u tamne, staklene bočice, koje su obavezno čvrsto zatvorene, kako bi vitamin C preživio u skladištu, tijekom transporta, u dućanima i na policama korisnika.
Kako je riječ o beauty segmentu proizvoda, važna je i estetika proizvoda, što znači da reciklirani materijali moraju zadovoljiti neke estetske standarde, što može biti zahtjevno.
Tim stručnjaka pojedinih renomiranijih kozmetičkih brendova iz dana u dan iznalaze razna rješenja. Neki su se brendovi, kao Maybelline, dosjetili u velikim trgovačkim centrima postaviti kontejnere u koje korisnici mogu odložiti ambalažu svih kozmetičkih brandova koja potom ide na sortiranje i recikliranje.
Brendovi, koji slove za one etabliranije, okreću se strategiji refill ambalaže: stvaraju pakiranja od recikliranih i održivih materijala koja se ponovno mogu puniti njihovim proizvodom, ali po znatno jeftinijoj cijeni.
Dakle, samo zato što na pakiranju pišu oznake “green”, “clean”, “eco”, “vegan”, “cruelty-free”, ne znači da zadovoljava uvjete održivosti jer iza svega se krije još niz praktičnih problema kojima će se, nadamo se, uskoro i doskočiti.
