Više od 2 milijarde ljudi živi u zemljama koje nemaju dovoljno pitke vode. To su područja na kojima se više od 25% raspoloživih slatkovodnih resursa godišnje povuče za ljudsku upotrebu.

Desalinizacija, proces uklanjanja soli iz morske vode, sve se više koristi za rješavanje nestašice vode diljem svijeta. Otprilike 16 000 postrojenja za desalinizaciju sada proizvode 35 trilijuna litara slatke vode godišnje. A Jordan, zemlja smještena sjeverno od Crvenog mora, planira veliko postrojenje za desalinizaciju u zaljevu Aqaba koje će povećati svoj kapacitet desalinizacije s 4 milijarde na 350 milijardi litara svake godine.

Ali desalinizacija je energetski intenzivna i proizvodi slanu otpadnu vodu. Pri povratku u more ta slana voda može oštetiti morske ekosustave. Istraživanja sugeriraju da bi desalinizacija mogla učiniti neke vode, uključujući Crveno more, Arapski zaljev i Mediteran, slanijima.

Pitanje je predstavljaju li sadašnji i budući planovi desalinizacije prijetnju razinama saliniteta u Crvenom moru i zaljevu Aqaba. Za oba slučaja povećanje saliniteta će vjerojatno biti nemjerljivo i manje od prirodnih sezonskih varijacija, u kojem slučaju ne bi naštetilo morskom životu. Crveno more povezano je s Indijskim oceanom na svom južnom kraju preko uskog i plitkog tjesnaca. Zaljev Aqaba grana se na njegovom sjevernom kraju i povezan je s Indijskim oceanom samo preko Crvenog mora.

Ni jedna od tih vodenih površina nema dotok slatke vode, tako da se razine slanosti određuju isparavanjem i unutarnjim i vanjskim protokom vode iz Indijskog oceana. Voda koja ulazi u Crveno more teče prema sjeveru gdje isparava i hladi se, povećavajući svoju slanost i gustoću. Na vrhu Crvenog mora, ova slanija voda tone i teče prema jugu kao dublji sloj vode natrag u Indijski ocean.

Nekoliko mjesta prirodne baštine UNESCO-a nalazi se u sjevernom Crvenom moru, uključujući nacionalne parkove Sanganeb i Dungonab Bay te otok Mukkawar. U nacionalnim parkovima nalaze se koraljni grebeni, slojevi morske trave, blatnjava polja i plaže. Ova staništa imaju značajnu znanstvenu i konzervatorsku vrijednost budući da podržavaju raznolik niz morskih vrsta. Većina morskih vrsta može tolerirati manje varijacije u slanosti, ali ne mogu podnijeti značajne i trajne promjene.

Prema predviđanjima posljedica na salinitet nakon puštanja u pogon ovog novog postrojenja, povećanje bi bilo manje od prirodne sezonske varijacije u razinama saliniteta i vjerojatno se ne bi moglo otkriti.

Zaključak je da, ako se njima pažljivo upravlja, rastuće stope desalinizacije možda neće naštetiti morskim ekosustavima regije. Ovo je osobito važno jer će se vjerojatno dogoditi značajan porast desalinizacije na Bliskom istoku zbog daljnjih budućih projekata. Saudijska Arabija planira izgraditi cijeli novi grad na sjeverozapadu zemlje, nazvan Neom, za smještaj 9 milijuna ljudi i vodeno intenzivne sektore poput poljoprivrede do 2045. Grad će ovisiti o vodi desaliniziranoj iz Crvenog mora i zaljeva Aqaba.

Dobar dizajn postrojenja i strogi ekološki propisi ostat će ključni za izbjegavanje štete za okoliš. Ispusti postrojenja, kroz koje se slana voda usmjerava prema moru, moraju osigurati brzo razrjeđivanje raspršivanjem slane vode u dublji sloj vode Crvenog mora. Morske struje zatim mogu odnijeti slanu vodu u Indijski ocean, gdje će se dodatno razrijediti. Desalinizacija tako, ako se pažljivo provodi, može biti ključni alat za rješavanje problema nedostatka vode bez oštećenja osjetljivih morskih ekosustava.