DAMIR MIŠKULIN: „Naše šume su prirodne, ali klimatske promjene čine svoje”

26/04/2023

Ususret Danu planeta Zemlje, udružili smo snage s djelatnicima Parka Maksimir i Hrvatskih šuma te odlučili posaditi mladice divlje trešnje, javora i graba. U današnje vrijeme sa sigurnošću možemo kazati kako zelenila nikada dosta, a ovu zelenu akciju osobno je podržao i Damir Miškulin, Voditelj uprave šume Podružnica Zagreb. Miškulin nam je dao odgovore na pitanja koja muče brojne građane – što je s našim šumama i drvećem, ali nam je otkrio i glavni fokus Hrvatskih šuma.

Puni smo aktivnosti, pogotovo u ovo proljetno vrijeme sadnje na cijeloj podružnici Zagreb. Na Medvednici su dva vikenda za redom bile akcije na nekoliko lokacija i pridružilo nam se više od 170 ljudi. Posadilo se oko 2 500 sadnica za ta dva vikenda koji se inače nazivaju „Dani kolektivne sadnje“. U pitanju je inicijativa kada se građani sami javljaju sa željom da bi posadili stablo. S obzirom na to da je većina ljudi iz Zagreba, najčešće se trudimo da sadnju obavimo upravo u Zagrebu ili bližoj okolici metropole“, započinje Miškulin.

Foto: Robert Gašpert

Otkriva nam kako se pristup ljudi prema prirodi i drveću uvelike promijenio u posljednjih nekoliko desetljeća, posebice što se tiče svjesnosti o uklanjanju smeća te poštivanju biljaka i drveća. Za to su prvenstveno zaduženi zaposlenici Javne ustanove Maksimir i Hrvatske šume koji itekako paze na to što gosti rade u parku. Od čuvara preko djelatnika Hrvatskih šuma, naš najljepši park u Zagrebu je pod budnim okom svojih zelenih zaštitnika.

„Smeće je dakako neizbježno, posebice kada uzmete u obzir da Maksimirom godišnje prođe gotovo 2 i pol milijuna posjetitelja. Međutim, Javna ustanova Maksimir iznimno pazi na to, a Hrvatske šume kao izvođači radova su na svakom mjestu postavili klupice i koševe tako da je naprosto nemoguće ne odložiti smeće gdje mu je mjesto.

Poseban fokus Hrvatske šume stavljaju na edukacije. Jedna od najpoznatijih je projekt „Škola u šumi, šuma u školi“ koji se provodi već dugi niz godina.

Foto: Robert Gašpert

Cilj projekta nam je najmlađima na interdisciplinaran način približiti šumarstvo kao struku te ih naučiti kako postupati sa jednim od najvećih bogatstava koje posjeduje Republika Hrvatska, a to je šuma, život u njoj, važnost gospodarenja u održavanju stabilnih šumskih ekosustava. Na području Zagrebačke podružnice, koja se proteže od Krapine do Lipovljana ovaj projekt djeluje već 11 godina, predavači su inženjeri šumarstva  koji svoje teorijsko i praktično znanje prenose djeci i mladima.  Što se suradnje tiče javljaju nam se vrtići, osnovne škole i razne udruge. Radionice se provode uglavnom u prirodi kroz cijelu godinu, a preko ljeta na Dubravkinom putu organiziramo edukacije za djecu grada Zagreba koja preko ljeta ostaju u gradu.  Važno nam je djecu upoznati s bioraznolikošću i uputiti ih  o problemima šumarstva i šuma općenito na našem području. Velike su klimatske promjene i dolazi do problema u raznim vrstama. Iskreno, sa velikim brojem vrsta kojima gospodarimo imamo značajnih problema. Najveći je zasigurno s poljskim jasenom. To je vrsta za koju se struka s pravom boji da će izumrijeti, ali ja sam optimist pa se nadam da će ipak znanost zajedno s operativom pronaći neko rješenje da se vrsta spasi i da joj se ne dogodio ono što se dogodilo brijestu 60-ih godina“, naglašava Miškulin.

Foto: Robert Gašpert

A problem brijesta je zaista velik. Naime, ovo drvo je gotovo izumrlo u čitavoj Europi. Sporadično ga još ima, ali šuma brijesta kao takva više ne postoji na našem području. Hrast lužnjak, jedna od naših najvažnijih vrsta u problemu je zbog hrastove mrežaste stjenice koja isisava sokove iz lista i fiziološki oslabljuje cijelo stablo. To dakako rezultira time da nema ploda, a ako nema žira, nema nove mlade biljke i nema uzgoja u rasadnicima.

„To je problem posljednjih nekoliko godina kad je izostao urod zbog stjenice, ali naše šumarske znanstvene institucije rade na tome da se pronađe rješenje. U problemu nije samo hrast lužnjak, već i smreka zbog potkornjaka u Gorskom kotaru i Lici. Ovaj štetnik iznutra prakički pojede drvo i zbog njega dolazi do sušenja i propadanja. Sve su to posljedice klimatskih promjena koje su sve vidljivije“, upozorava Miškulin.

Ipak, nije sve tako crno jer Hrvatska ima 49,3 postotnu pokrivenost šumama, od čega je čak 95 posto šuma potpuno prirodno. Podatak koji je itekako pohvalan, posebice u usporedbi s ostatkom svijeta i Europe. U tom segmentu, svi bi se voljeli približiti nama i to s vrlo dobrim razlogom. Naše su šume prirodne i to je ono što je najvažnije.

Hrvatska se već 268 godina kontinuirano bavi sa šumarskom strukom. U struku se puno ulaže i sa strukom se rijetko koja država u Europi na ovakav način bavi. Među prvima smo u Europi što se tiče organiziranog bavljenja šumarstvom . Treći smo u Europi koji smo osnovali šumarsko društvo, nakon Njemačke i Švicarske. Četvrti smo fakultet osnovan u sklopu Sveučilišta u Zagrebu. Sve to ukazuje da je naše šumarstvo struka koju s razlogom treba poštovati. U tih 268 godina bez prestanka se događa već treća faza obnove šuma!“.

Foto: Robert Gašpert

 Ako znamo da jedno stablo raste stotinjak godina, ovisno o vrsti, događa se već treći ciklus da se šume obnavljaju. Već je jednom nova generacija stabala zamijenila staru, pa drugi put i trenutno se nalazimo u trećem ciklusu, što je iznimno pohvalno. Ljudi često iz neznanja optužuju da se stabla ruše bez razloga, međutim, kada ona dođu kraju svog životnog ciklusa – potrebno ih je ukloniti i ustupiti mjesto novim mladim stablima.

Šumama gospodarimo prema zakonima šumarske struke, ljudi često gledaju površno  i žale se kako na nekim područjima više nema starih stabala. Nema, ali ima mladih stabala. Mlada će ponovno biti ista kao ona stara i bit će uspješnija i jača. Stara stabla su pred krajem svoje fiziološke zrelosti gdje jednostavno moraju biti zamijenjena mladim stablima. Da to ne radimo, imali bismo suha i oštećena i bolesna stabla koja nisu više za upotrebu“, naglašava Miškulin o važnosti kontrolirane sječe.

Hrvatske šume ništa ne smiju posjeći bez državnog inspektorata i rješenja donesenih od strane ministarstva. A što se tiče problema i bolesti drveća, gledajući kroz povijest – uvijek ih je bilo. Miškulin je iznimno optimističan i vjeruje kako će doći neka druga vrsta ili se otvoriti prostor i nekoj trećoj vrsti.

Bukva, naša najrasprostranjenija vrsta je stabilna i kod nje za sada nemamo značajnih problema. Ona je sortimentno manje vrijedna vrsta od, primjerice, hrasta lužnjaka, ali vjerujemo da će se i kod hrasta uskoro sve vratiti na staro i da neće biti problema“, zaključio je Miškulin.

Klimatske promjene ne možemo negirati, one su ovdje i njihov učinak je vidljiv. Unatoč tome, možemo i moramo cijeniti ono što imamo i vlastitim primjerom čuvati i paziti naše šume. Ipak su one naša pluća, to je najmanje što im dugujemo.