Povodom Dana održivosti koji je Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku održala 6. Lipnja, dekanica prof. dr. sc. Helene Sablić Tomić nam je otkrila kako su krenuli u ovakav hvalevrijedan projekt.

Kako je došlo do ideje Dana održivosti i koliko je dugo trebalo da se realizira ovakav projekt?

Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku je u listopadu 2022. imenovala prodekanicu za razvoj održivosti u umjetnosti i kulturi izv. prof. dr. sc. Tatjanu Ileš koja je zajedno sa svojim suradnicima postavila strateške smjernice za razvoj Akademije u području održivosti. Veoma brzo smo zaključili kako bi bilo dobro odrediti jedan dan u godini u kojemu bismo posebice upozorili na različita područja umjetnosti i kulture koja svoj doprinos mogu dati i u održivom razvoju. Veoma nam je bilo važno program organizirati tako da u njemu može sudjelovati svih šest Odsjeka AUK (Odsjek za kazališnu umjetnost, Odsjek za glazbenu umjetnost, Odsjek za vizualnu i medijsku umjetnost, Odsjek za instrumentalne studije i kompoziciju s teorijom glazbe, Odsjek za kreativne tehnologije, Odsjek za kulturu, medije i menadžment) jednako kao i u različite programske sadržaje uključiti što veći broj studenata svih naših odsjeka. Ideja se dugo razvijala, program dinamično osmišljavao, a u samu završnicu kreativne realizacije aktivno se svojim iskustvom iz područja održivosti u umjetnosti i kulturi uključila i doc. art. Anica Tomić, kazališna redateljica i profesorica na našoj Akademiji, ovogodišnja dobitnica nagrade Žuti okvir za 2022. godinu koju dodjeljuje časopis National Geographic Hrvatska. Nagrada joj je dodijeljena u kategoriji br. 13 – Odgovor na klimatske promjene za kazališni projekt pod nazivom Predstava za žive u doba izumiranja u produkciji Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu koja je dio europskog projekta STAGES (Sustainable Theatre Alliance for a Green Environmental Shift).  Privilegiju što je Anica Tomić dio Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku iskoristili smo za upijanje iskustava i kreativno osmišljavanje načina za uključivanje kulturnog sektora u interakciju s konceptom održivosti.

S obzirom na to da su u pitanju mladi i kreativni umjetnici, koje su njima najveće boljke uz trenutnu globalnu situaciju i na koji način ih ona inspirira?

Iz programa kojeg ćemo prezentirati na Akademijinu prvom Danu održivosti može se očitati trenutne preokupacije mladih ljudi, naših studenata umjetničkih, ali i znanstveno-nastavnih usmjerenja, a koja se kreću od zabrinutosti za budućnost planeta na kojem živimo, podizanja svijesti o opasnostima koje po ljudsku civilizaciju donose klimatske promjene, otuđenje i sve manji osobni kontakt koji donosi brzorastuća digitalizacija, što činimo po pitanju uključivosti u društvo različitih marginaliziranih skupina, kakav napredak i kakve opasnosti krije umjetna inteligencija, može li se gospodarstvo aktivno uključiti u razvoj održivosti i na koje načine, što je s materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom i njezinim očuvanjem… Sve su to teme kojima se na prvom Danu održivosti naše akademije bave studenti i profesori te gosti stručnjaci tijekom cjelodnevnog programa.

Treba na ovome mjestu naglasiti veoma dobru suradnju Akademije s institucijama iz područja kulture i umjetnosti, kao i s udrugama različitih profila, a s kojima naši studenti i profesori zajednički osmišljavaju, kreiraju i produciraju aktivnosti iz područja održivosti u umjetnosti i kulturi.  

Koliko kultura može utjecati na ciljeve održivog razvoja?

E, to je pitanje na koje još uvijek niti na globalnoj razini nema jednoznačnoga odgovora. Djelatnici iz područja kulture i umjetnosti još uvijek nastoje pokazati kako je upravo kultura četvrti stup održivoga razvoja – jednako kao i okolišni, ekonomski i društveni. Akademija i ovim Danom održivosti, kao i strateškim smjernicama za razvoj održivosti u umjetnosti i kulturi daje svojevrsni doprinos upravo pozicioniranju kulture kao one koja egzistencijalnim pitanjima održanja ljudske vrste nužno pridodaje i duhovnu komponentu, nudi umjetničke vizije potencijalnih rješenja nekih od krucijalnih problema održanja života na Zemlji, ali prije svega mora ukazati na humanističku i umjetničku komponentu svakog čovjeka. Kada bismo dopustili smanjenje ili čak nestanak tih dvaju čimbenika, što bi nas razlikovalo od strojeva koji sve brže ulaze u prostore svakodnevnog života?

Kako biste usporedili dosadašnje prakse s novima koje tek kreću u prakticiranje i čini li Vam se da nove generacije bez problema kreću s novim usvajanjima?

Profesori i studenti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku već desetak godina u svojim projektima svjesno izabiru umjetnički se izražavati u skladu s ciljevima održivog razvoja. Biraju odgovarajuće teme kojima se bave u svojim umjetničkim istraživanjima, rade s prirodnim materijalima, materijalima neškodljivim za okoliš, koriste reciklirano drvo, metalne proizvode, ali i druge otpadne materijale od kojih stvaraju svoje umjetničke instalacije, kreiraju kazališne predstave namijenjene specifičnim skupinama u društvu, podržavaju umjetničko izražavanje osoba i djece s teškoćama. Sve su to aktivnosti koje na Akademiji prepoznajemo kao one koje su dio razvoja održivosti u našem kreativnom mikro-prostoru, a koje želimo nastaviti, razvijati, ali ih i inkorporirati u kreativnu i kulturnu produkciju šire zajednice, našega grada, županije, regije.

Treba reći i kako takav pristup umjetnosti i kulturi nužno zahtijeva i određena financijska sredstva koja se Akademija trudi osigurati, no potpora Sveučilišta kao i lokalne uprave, ali i gospodarskih subjekata i više je nego dobrodošla u realiziranju ovakvih programa.

Boljitak društva je nešto čemu svi težimo, što biste u ime Akademije poručili čitateljima, na koji način i oni mogu doprinijeti po Vašem mišljenju?

Ponajprije prihvaćanjem činjenice da je čovjek tek dio prirode, a ne njezin gospodar i potruditi se ponovno povezati s mirom koji priroda čovjeku nudi; biti svjestan okruženja u kojem živimo; pokušati sačuvati prirodne resurse na kojima počiva život na planetu, vidjeti Drugoga, osvijestiti postojanje Čovjeka i u onim društvenim skupinama čiji se glas slabo ili nikako čuje; potaknuti inkluzivno društvo, jačati kvalitetno obrazovanje na svim razinama, prihvatiti zelenu i digitalnu tranziciju, ali imati na umu važnost humanističke komponente u cjelokupnom društvu.