Debelorepi patuljasti lemuri, jedini primati za koje se zna da hiberniraju, bude se nakon što su prvi put u zatočeništvu ušli u ovo stanje. Ove godine, debelorepi patuljasti lemur je otišao u pravu hibernaciju u Duke Lemur Centru u Sjevernoj Karolini u SAD-u, a otkrića bi mogla biti važna i za ljude.
Hibernacija je temeljni dio života mnogih vrsta, ali se rijetko događa kada životinje nisu u divljini. Obično se patuljasti lemuri u zatočeništvu dodatno hrane tijekom ljetnog razdoblja kako bi im se pomoglo da se udebljaju, kao što bi to inače činili u divljini, kako bi im se omogućilo da uđu u stanje s niskim brojem otkucaja srca i niskom tjelesnom temperaturom. Međutim, za razliku od onoga što se događa u divljini, životinje rijetko ostaju u ovom stanju dulje od 24 sata.
Godine 2021. tim u Duke Lemur Centru pokušao je vidjeti je li moguće da njihovi debelorepi patuljasti lemuri uđu u hibernaciju u zatočeništvu. Predvođeni Marinom Blanco, osoblje je izgradilo okoliš poput onog u kojem bi lemuri hibernirali u prirodi i postupno prilagođavalo osvjetljenje i temperaturu kako bi odgovarale sezonskim promjenama tipičnim za Madagaskar, odakle ova vrsta potječe.
“Nisu razočarali,” kaže Blanco, “naši patuljasti lemuri hibernirali su baš kao što to čine njihovi divlji srodnici na zapadnom Madagaskaru. Hibernacija je doslovno u njihovoj DNK”.
Tijekom razdoblja hibernacije, debelorepi patuljasti lemuri opravdavaju svoj naziv i preživljavaju od masnoće pohranjene u njihovim repovima. Sada se lemuri počinju buditi, nakon četiri mjeseca provedenih u stanju usporenog metabolizma. Zabilježeno je smanjenje njihove tjelesne mase za 22 do 35 posto od početka procesa, ali su inače dobrog zdravlja.
“Uspjeli smo dovoljno dobro replicirati prirodne uvjete da ih natjeramo da repliciraju svoje uobičajene biološke obrasce“, objašnjava Erin Ehmke, voditeljica istraživanja u Duke Lemur Centeru.
Kako bi istraživanje o hibernaciji lemura moglo biti korisno za ljude?
Sada kada znamo da se hibernacija može postići u zatočeništvu, istraživači vjeruju da možemo puno naučiti od lemura, uključujući stjecanje boljeg uvida u metaboličke poremećaje pronađene u ljudi. Dok sisavci u hiberniranju mogu mirno ležati dulje vrijeme bez utjecaja na njihovo zdravlje, kada ljudi mirno leže, naši mišići počinju atrofirati i počinju se stvarati krvni ugrušci.
Ljudska hibernacija mogla bi imati snažan medicinski potencijal, posebno za žrtve traume sa značajnim tjelesnim ozljedama. Neki znanstvenici misle da bi to mogao biti ključ za putovanja u duboki svemir, čineći misije na Mars izvedivijim.
Zašto životinje ne hiberniraju u zatočeništvu?
Tipično, vrste koje bi hibernirale u divljini ne žele hibernirati kada žive u zoološkim vrtovima i utočištima. To je zato što se hibernacija obično događa tijekom hladnih razdoblja, jer životinja snižava tjelesnu temperaturu, usporava disanje i rad srca te ulazi u razdoblje usporenog metabolizma. Međutim, u zatočeništvu životinje obično žive u vrlo kontroliranim klimatskim uvjetima, a nestašica hrane nije problem kakav bi bio u divljini, što znači da sezonska hibernacija biološki nije potrebna.
Ali debelorepi patuljasti lemuri su jedinstveni. Oni su do sada jedini primat i jedini tropski sisavac za koji se zna da hibernira. Prvi put je otkriveno da ova vrsta hibernira 2004. godine, nakon što su istraživači sa Sveučilišta Philipps u Marburgu u Njemačkoj objavili svoje nalaze u časopisu Nature. Debelorepi patuljasti lemuri promatrani su kako hiberniraju u šupljinama u stablima sedam mjeseci u godini, unatoč temperaturama većim od 30°C.
