Već četvrtu godinu zaredom National Geographic Hrvatska i tvrtka Adria Media Zagreb u sklopu projekta Održiva Hrvatska dodjeljuje nagradu Žuti okvir – kako bi prije svega motivirali na implementiranje načela održivosti u našu, hrvatsku svakodnevicu, pritom nagrađujući one pojedince, tvrtke, institucije i organizacije koji su i sami poduzeli hrabre i važne korake u tome smjeru razvoja.

Kako se bliži 12. prosinca i svečana dodjela prestižne nagrade Žuti okvir, razgovarali smo s Hrvojem Prćićem, glavnim urednikom National Geographica Hrvatska i promotorom održivosti u Hrvatskoj, zaljubljenikom u prirodu i naš planet Zemlju, koji je unatrag deset godina radio na realizaciji ovoga, za popularizaciju održivoga razvoja iznimno važnoga projekta.

Što je Žuti okvir, kako je nastao i koja je vaša uloga u njegovu realiziranju?

Kako u AMZ-u zapravo djeluju dvije medijske kuće – jedna, koja se bavi tiskanim i digitalnim medijima, i druga koja se bavi eventima – a upravo dio ove druge su događanja vezana uz crveni tepih, kojim kroče znamenite i popularne osobe iz svijeta estrade, mode, sporta, industrije zabave… Zašto onda ne bi postojao i „žuti tepih“ kojim bi kročile osobe koje mogu promijeniti našu budućnost, budućnost naše djece, koje bi radile na opstanku našeg planeta i civilizacije? 

S druge strane, moto National Geographica, najboljeg i najpoznatijeg popularno-znanstvenog časopisa na svijetu, časopisa u žutom okviru, glasi: „Nadahnjujemo ljude da se skrbe o svom planetu“, a Ujedinjeni narodi su utvrdili 17 ciljeva održivog razvoja koji će osigurati opstanak i planeta Zemlje i ljudske civilizacije.

I upravo to su bili poticaji za ideju o „žutom tepihu“ na kojoj sam radio skoro cijelo desetljeće! Dakle, za razliku od crvenog tepiha, žutim će kročiti osobe iz domena znanosti, obrazovanja, gospodarstva, kulture, društveni aktivisti, profesionalci i amateri, osobe koje nam možda nisu poznate, koje možda nisu slavne poput manekenki i nogometaša, ali to nedvojbeno zaslužuju biti jer svojim radom i postignućima pridonose napretku i održivosti planeta i naše uljudbe.

Oni su pravi celebrityji budućnosti i zaslužuju priznanje! A da to i utjelovimo, utemeljili smo godišnju nagradu ŽUTI OKVIR za održivi razvoj, znanost i obrazovanje, kojom ćemo odavati priznanje pojedincima, timovima, tvrtkama, institucijama, organizacijama, udrugama, amaterima i profesionalcima koji su znakovito pridonijeli u jednom od 17 ciljeva održivog razvoja. I time je upravo medijska kuća AMZ postala prva koja je snažno ukazala na probleme održivosti i pokrenula plimu spoznaja i aktivnosti u domeni održivog razvoja u Hrvatskoj, a koju danas slijede i mnogi epigoni. Vrlo sam ponosan na to.

Kako funkcionira Žuti okvir?

Nakon svečane ceremonije dodjele nagrada, odmah kreće novi ciklus nominacija za iduću godinu. Bilježe se prijave, prikupljaju podaci, stvara baza podataka, tako da časni žiri, a čine ga vrlo objektivni i svestrani stručnjaci, svake godine ima sve teži posao. Nije taj proces samo prikupljanje prijedloga, to je praćenje održivosti u svim segmentima u Hrvatskoj, komuniciranje s aktivistima, organiziranje aktivnosti, povezanje zainteresiranih, širenje informacija o postignućima i mogućnostima, zapravo stvaranje svojevrsnog huba održive Hrvatske.

Prve godine je bilo najteže, ali danas je Žuti okvir već prava institucija u zemlji, riječ se proširila, održivi pristup još nije tu 100 posto, ali ljudi spoznaju njegovu nužnost. I u tome su vrlo maštoviti i spremni na suradnju. Primiti 70 do 100 nominacija godišnje znakoviti je pokazatelj da se održivost nastanila u Hrvatskoj. Naglasio bih da raste broj organizacija i udruga koje se sve snažnije bave održivošću, a podjednako i gospodarskih subjekata koji u temelje svog poslovanja stavljaju održivost. Žuti tepih sve je napučeniji, a dosadašnja podrška Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te gospodarskih partnera i amaterskih udruga govori sama za sebe.  Laskam si da je to u jednom dijelu zasluga i Žutog okvira.

Kada ‘prevrtite’ u glavi sva događanja vezana uz Žuti okvir, na što ste posebno ponosni, a što vas najviše frustrira?

Ha, drugi dio je vrlo škakljivo pitanje. Prvo je lako – ponosan sam što smo de facto prvi krenuli s promoviranjem cjelovite održivosti u Hrvatskoj, ponosan sam što javnosti prezentiramo osobe, tvrtke, udruge i aktivnosti koji su malo ili nimalo poznate, a čine velike stvari, ponosan sam što educiramo i osvješćujemo ljude o nužnosti zaštite okoliša i naše uljudbe, cijelog planeta, ponosan sam što korak po korak mijenjano svjetonazor o okolišu, kulturi, gospodarstvu, ponosan sam kad u očima ljudi vidim da je ovo što radimo dobro i prihvaćeno. A frustrira kad vidimo kako se i dalje zagađuju rijeke, jezera i naše predivno more, kako u gradovima beton oduzima prostor zelenilu, kako nestaju biljne i životinjske vrste, kako nemamo razumijevanja za one koji drugačije misle i žive, kako nam kultura i obrazovanje i zdravstvo i poljoprivreda i gospodarstvo općenito nazaduju… a sve su to elementi održivog razvoja i održive Hrvatske, sve je to u domeni Žutog okvira.

Što je, po vašem mišljenju, najveća vrijednost Žutog okvira?

Zapravo sam na to odgovorio kroz prethodna pitanje, ali ponavljanje je majka znanja. Najvrednije je pokazati što sve ljudi rade, samozatajno i požrtvovno, ne tražeći nikakve nadoknade. Svaka dodjela Žutog okvira dosad je izazvala brojne suze radosnice – kako ste doznali za nas, mislili smo da nitko ne zna. Djevojke sa Zlarina, akcija „Posadi stablo, ne budi panj“, selo koje je zaustavilo odlazak mladih izgradivši eko-proizvodnju i eko-turizam, učenici svjetski prvaci u matematici, informatici, geografiji… izumitelji iz garaža, ronioci koji čiste podmorje, mali gradovi koji desetostruko nadmašuju velike u recikliranju i tretiranju otpada, dr. sc. don Ivica Križ i njegova udruga koja radi na očuvanju gotovo izumrlog tetrijeba gluhana, primjeri prekrasne međunarodne suradnje na projektima održivosti, žene koje su se samoorganizirale u nerazvijenim područjima – dosad je dodijeljena 51 nagrada, ove godine stiže još 17… Kolika je to snaga i potencijal održivosti u Hrvatskoj, a sve pod egidom Žutog okvira.

Po čemu će ovogodišnja dodjela biti posebna?

Ovo je godina kojom se opet u potpunosti vraćamo live okupljanju, i to nakon dvije godine pandemijske izolacije, hvala bogu. Nažalost, Hrvatski glazbeni zavod, naš prvi domaćin i partner još je u fazi obnavljanja od potresa i želim da se to što prije obavi, ali ta sporost obnove je još nešto što općenito frustrira. No već drugu godinu nas ugošćuje Hilton Garden Inn, i to je lijepo prijateljstvo. Svečana dodjela bit će 12. prosinca pa ćete više informacija o nominiranima i dobitnicima doznati od strane naše medijske kuće Adria Medije Zagreb te ostalih medija koji će nas pratiti.

S obzirom na to da kroz svoj rad imate uvid i u svjetske trendove, kako stoji Hrvatska po tom pitanju – imamo li dovoljno tvrtki i pojedinaca koji žive i rade održivo?

Upravo je u Egiptu održana konferencija Ujedinjenih naroda o klimi COP27 koja je pokazala, i potvrdila, da je stanje planeta katastrofalno, ali i da ne postoji volja i odlučnost da se nešto krucijalno učini. Živimo u globalnom selu i niti jedna država se ne može izolirati od planetarnih zbivanja. Veliki zagađuju najviše i ne misle stati, resursi se iscrpljuju, vraćamo se fosilnim gorivima, ratujemo, bacamo smeće posvuda, ubijamo more, uništavamo atmosferu i klimu, od 1970. godine je homo sapiens, iako ga baš ne bih zvao mudrim, istrijebio 60 posto (!) životinjske populacije na Zemlji, sisavaca, ptica, gmazova, riba...

Hrvatska je donekle svijetla točka, imamo velika područja pod zaštitom, zalihe pitke vode, ono malo poljoprivrednika što je preostalo sve više radi na eko-proizvodnji, more je još uvijek relativno čisto, ali i toplije, pa stižu invazivne vrste, neovisno o nama razina mora raste pa će se to pojaviti kao problem u budućnosti za obalna naselja, država ne stimulira dovoljno i ne gradi eko-promet i energetiku, skrb o otpadu je kriminalna… ali ono što je bitno da se svjetonazor o održivosti i lifestyle Žutog okvira, lijepo ste to rekli i tu ću sintagmu odsad koristiti, sve više šire, posebno među mladom generacijom, ali, vjerovali ili ne, i među onom najstarijom. Ljudi vide i osjećaju da moramo nešto učiniti. Svaka i mala kap pridonosi slapu održivosti, žutom slapu održivog razvoja, znanja i obrazovanja. Sve ratove, prijepore, mržnje, gluposti, oholosti, pohlepe, lijenosti, plemenske sebičnosti treba maknuti u stranu i kročiti žutom stazom u lifestyleu Žutog okvira. Inače nam djeca naše djece nemaju budućnost.