Imaju li hobotnice emocije i koja je granica što životinju čini samosvjesnom?

10/11/2022

Ne samo da hobotnice imaju osam ruku, već imaju i devet mozgova. U skladu s tolikom količinom sive tvari, znanstvenici su znatiželjni imaju li ta pametna stvorenja i drugi beskralješnjaci emocije.

Jesu li hobotnice, lignje i rakovi samosvjesna bića, predmet je stalnog istraživanja životinjskih emocija. Ujedinjeno Kraljevstvo čak razmatra izmjenu zakona o pravima životinja kako bi se priznalo da ovi beskralješnjaci mogu osjećati bol.

Kristin Andrews, profesorica filozofije na Sveučilištu York u Torontu, uključena je u stalna istraživanja na tu temu. Nedavno je bila suautorica članka objavljenog u časopisu Science na temu “Pitanje životinjskih emocija”.

Kako ona ističe, postoji dosta istraživanja o emocijama životinja. U početku su se ove studije prvenstveno fokusirale na čovjekolike majmune poput čimpanzi, no u zadnje vrijeme ta istraživanja su se počela fokusirati i na neke druge životinje.

Nova istraživanja ispituju osjećaje kod životinja s kojima rjeđe ostvarujemo nekakav prijateljski kontakt, kao što su kukci, ribe, rakovi, crvi i hobotnice.”

Uz sva ova istraživanja, Andrews kaže da je vrijeme za promjenu percepcije i prihvaćanje da životinje, uključujući pčele, crve i hobotnice, imaju emocije.

Ovo ne znači da ljudi i hobotnice dijele iste emocije. Emocije hobotnice mogu biti jednako različite od ljudskih emocija kao što se kretanje hobotnice razlikuje od ljudskog. Ali tek nakon što prihvatimo da hobotnice i druge životinje imaju emocije, možemo početi otkrivati ​​vrste emocija koje imaju”, pojašnjava Andrews.

Prema zakonima tzv. osjetljivost životinja je sposobnost životinja da doživljavaju osjećaje uključujući bol, zadovoljstvo, radost i strah. Osjetljivost je ključan pojam u zakonima o dobrobiti životinja u zemljama Europe te Kanadi i Australiji.

Međutim, definicija ‘životinje’ se ipak razlikuju. Često se ‘životinja’ odnosi na ‘neljudskog kralježnjaka.’ Ta definicija isključuje velik dio životinjskog svijeta, uključujući hobotnice, rakove i kukce. U SAD-u se štakori i miševi također ne računaju kao životinje i nisu obuhvaćeni Zakonom o dobrobiti životinja”, naglašava Andrews.

Andrews je radila na istraživačkom projektu pod nazivom “Životinje i moralna praksa“ te naglašava kako je velik dio istraživanja na tom polju usmjeren na bolne emocije, stres i patnju. Mnogo se manje zna o pozitivnim emocijama sreće i radosti, iako je rad sa štakorima koji se smiju sugerirao da je životinjska radost područje koje vrijedi istražiti.

Kada društvo prepozna životinjski osjećaj, Andrews sugerira kako to stvara moralnu i etičku dilemu. Za razliku od ljudi, životinje ne mogu opisati što osjećaju.

Prepoznajući da životinje imaju emocije, prihvaćamo da životinje mogu osjetiti stvari koje su im važne. Majka krava možda neće htjeti da se odvoji od svog teleta i može više patiti. Štakor koji je uhvaćen u cijevi osjeća se pod stresom, a to bi moglo izazvati stres i kod drugih štakora u okruženju. Životinje koje imaju osjećaje koji su im važni stvaraju novu moralnu obvezu za nas ljude, jer da bismo bili dobri ljudi, moramo razmišljati o interesima drugih”, zaključila je Andrews.