Poznato je da više od 700 morskih vrsta, uključujući polovicu svjetskih kitova, sve morske kornjače i trećina morskih ptica, gutaju plastiku. Kada životinje jedu plastiku, to može blokirati njihov probavni sustav, uzrokujući dugu, polaganu smrt od gladi. Oštri komadi plastike također mogu probiti stijenku crijeva, uzrokujući infekciju, a ponekad i smrt. Samo jedan komad plastike koji se proguta može ubiti životinju.
Svake godine oko osam milijuna tona plastike uđe u ocean, pa se rješavanje problema može činiti kompliciranim. Kako možemo smanjiti štetu kitovima i drugim morskim životinjama od tolike količine plastike? Poput bolnice pretrpane pacijentima, vršimo trijažu. Identificiranjem predmeta koji su smrtonosni za najosjetljivije vrste, možemo primijeniti rješenja koja ciljaju te najsmrtonosnije predmete.
Godine 2016. stručnjaci su identificirali četiri glavna predmeta za koje smatraju da su najsmrtonosniji za divlje životinje: ribarski ostaci, plastične vrećice, baloni i plastično posuđe. Znanstvenici su potom ispitali koje su stavke uzrokovale najveći broj smrti u svakoj skupini životinja, kao i “smrtonosnost” svake stavke (koliko smrti po interakciji).
Fleksibilna plastika, kao što su plastične folije, vrećice i ambalaža, može uzrokovati začepljenje crijeva i odgovorna je za najveći broj smrti u svim skupinama životinja. Ova plastična folija uzrokovala je najviše smrti kitova i morskih kornjača. Ribolovni ostaci, kao što su mreže, uzice i pribor, uzrokovali su smrt kod većih životinja, posebice tuljana i morskih lavova.
Kornjače i kitovi koji jedu otpatke mogu imati poteškoća s plivanjem, što može povećati rizik od udara brodova ili čamaca. Nasuprot tome, tuljani i morski lavovi ne jedu mnogo plastike, ali mogu umrijeti jedući ribarski otpad. Baloni, užad i guma, pak, bili su smrtonosni za manju faunu. A tvrda plastika uzrokovala je najviše smrti među morskim pticama. Guma, ostaci od ribolova, metal i lateks (uključujući balone) bili su najsmrtonosniji za ptice, s najvećom šansom da izazovu smrt po zabilježenom gutanju.
Najisplativiji način za smanjenje smrti morske megafaune od gutanja plastike je usmjeriti se na najsmrtonosnije predmete i dati prioritet njihovom smanjenju u okolišu. Ciljanje na velike plastične predmete također je pametno jer se mogu raspasti na manje dijelove. Sitni fragmenti otpada kao što su mikroplastika i vlakna niži su prioritet upravljanja jer uzrokuju znatno manje smrti megafaune i njima je teže upravljati.
Fleksibilna plastika poput folije, uključujući plastične vrećice i ambalažu, nalazi se među deset najčešćih predmeta u istraživanjima morskog otpada na globalnoj razini. Već se pokazalo da zabrane plastičnih vrećica i naknade za vrećice smanjuju bacanje vrećica u okoliš. Poboljšanje lokalnog odlaganja i inženjerskih rješenja kako bi se omogućilo recikliranje i produžio životni vijek plastike također može pomoći u smanjenju bacanja smeća.
Izgubljeni ribolovni pribor posebno je smrtonosan. Uvođenje minimalnih standarda opreme otporne na gubitke ili više kvalitete može smanjiti gubitke. Drugi koraci također mogu pomoći, uključujući poticanje popravaka opreme i zbrinjavanje oštećenih mreža u luci,
kažnjavanje ili zabrana visokorizičnih ribolovnih aktivnosti gdje postoji vjerojatnost zastoja ili gubitka opreme i provođenje kazni povezanih s bacanjem otpada u more.
Baloni, lateks i guma rijetki su u morskom okruženju, ali su nesrazmjerno smrtonosni, osobito za morske kornjače i morske ptice. Sprječavanje namjernog puštanja balona i slučajnog ispuštanja tijekom događaja i proslava zahtijevalo bi zakone i promjenu volje javnosti.
Poznato je da je kombinacija promjene politike s kampanjama za promjenu ponašanja najučinkovitija u smanjenju obalnog otpada. Smanjenje plastike poput filma, ostataka od ribolova i lateksa/balona koji ulaze u okoliš vjerojatno bi imalo najbolji ishod u izravnom smanjenju smrtnosti morske megafaune.
