Međunarodni tim istraživača proveo je studiju kako bi odredio prag topline i vlage za šume diljem planete. Objavljena u Nature Communications, studija odgovara na “koliko je vruće prevruće” i “koliko suho je previše suho” za šume. Da bi to učinili, istraživači su sastavili prvu globalnu bazu podataka georeferenciranih događaja odumiranja šuma na više od 675 lokacija iz 1970-ih.

Studija je obuhvatila sve pošumljene kontinente i usporedila informacije s postojećim klimatskim podacima kako bi se odredili klimatski uvjeti iza tri glavne epizode smrtnosti. Glavni autor William Hammond, biljni ekofiziolog sa Sveučilišta Florida, kaže da analiza omogućuje šumama da govore same za sebe na temelju povijesnih pojava.

“U ovoj studiji dopuštamo Zemljinim šumama da govore. Prikupili smo podatke iz prethodnih studija koje su dokumentirale gdje i kada su stabla umrla, a zatim analizirali kakva je klima bila tijekom smrtnosti, u usporedbi s dugoročnim uvjetima”, naglasio je.

Prema Hammondu, analiza prethodnih događaja smrtnosti u šumi otkrila je obrazac. Uzorak pokazuje kako se Zemljine šume suočavaju s najvećim rizikom od smrtnosti tijekom ekstremno vrućih razdoblja.

“Otkrili smo da na globalnoj razini postoji konstantno topliji, sušniji uzorak, ono što zovemo ‘otisak prsta vruće suše’, koji nam može pokazati koliko neobično vruće ili suho mora biti da bi šume bile u opasnosti smrti”, rekao je Hammond.

Iako svaka godina ima toplije i hladnije mjesece, neke su godine mnogo toplije od drugih. Tijekom ovih toplijih godina, šume na Zemlji suočene su s većim rizicima od izgaranja.Tako je naš otisak prsta zbog vruće suše otkrio da je globalna smrtnost šuma povezana s pojačanim klimatskim ekstremima.

“Koristeći podatke klimatskog modela, procijenili smo koliko će ovi prethodno smrtonosni klimatski uvjeti postati česti pod daljnjim zagrijavanjem, u usporedbi s klimom iz predindustrijskog doba – 22% češće na plus 2 stupnja Celzijusa, do 140% češće na plus 4 stupnja Celzijusa“.