Poljoprivreda predstavlja ključni sektor koji podupire rast i dobrobit stanovništva. Ona daje hranu generacijama. Prema UN-u, razvoj poljoprivrede jedan je od najmoćnijih alata za borbu protiv ekstremnog siromaštva, povećanje prosperiteta i prehranjivanje globalne populacije. Međutim, naše trenutne metode proizvodnje hrane, uključujući monokulturu i intenzivno oranje, degradirale su preko jedne trećine svjetskog površinskog sloja tla, a pritom se ne uspijeva osigurati poljoprivredne prinose potrebne za održavanje rastuće globalne populacije. Bacimo pogled na glavne izazove s kojima se poljoprivredni sektor suočava u 2023.
Klimatske promjene
Promjenjivi vremenski obrasci, vremenski ekstremi i suše izazvane klimatskim promjenama među glavnim su pokretačima nesigurnosti hrane. Svi ovi događaji imaju ogroman utjecaj na proizvodnju hrane, jer značajno ograničavaju kvalitetu, dostupnost i dostupnost resursa te ugrožavaju stabilnost prehrambenih sustava diljem svijeta.
Poljoprivreda uvelike ovisi o klimi i vremenskim uvjetima. Dugotrajna suša ili obilne padaline mogu imati razorne posljedice na zdravlje i plodnost tla. Predviđa se da će prosječni globalni prinosi kukuruza ili kukuruza pasti za 24% u sljedećih 60 godina. Kukuruz je ključni prehrambeni proizvod u većini zemalja i uzgaja se u cijelom svijetu, ali najveće količine se proizvode u zemljama blizu ekvatora, uključujući Sjevernu i Srednju Ameriku, Zapadnu Afriku, Središnju Aziju, Brazil i Kinu.
Iako je poljoprivreda uvelike ugrožena klimatskom krizom, taj je sektor također jedan od glavnih doprinositelja globalnom zatopljenju. Zapravo, poljoprivreda doprinosi gotovo jednoj trećini globalnih antropogenih emisija stakleničkih plinova, razlog zbog kojeg povećanje alternativnih, održivijih praksi mora postati prioritet.
Nedovoljno poljoprivrednog zemljišta
Od 1,38 milijardi hektara obradivog zemljišta dostupnog u cijelom svijetu, više od jedne trećine nepovratno je ugroženo od 1961. godine zbog opsežne prenamjene zemljišta i tradicionalnih poljoprivrednih metoda kao što su monokultura i intenzivno obrađivanje i prenamjena zemljišta koje dovode do erozije tla, dezertifikacije i salinizacije.
Neke zemlje u istočnoj i sjevernoj Africi, kao i južnoj Aziji već su dosegle svoju granicu obradivog zemljišta. Samo 12% globalne kopnene površine koristi se za proizvodnju usjeva i malo je vjerojatno da će se taj broj povećati uglavnom zbog urbanizacije. Zato ostaje pritisak da se očuvaju postojeće obradive površine, unatoč tome što većina njih već počinje degradirati.
Rastuća populacija
U 2022. svjetska populacija dosegla je 8 milijardi i ako se rast nastavi istom stopom, udvostručit će se u sljedećih 50 godina. Očita posljedica rasta stanovništva je veća potražnja za hranom, ali ako poljoprivreda to ne može pratiti, tada će više ljudi biti gladno. A sadašnje brojke već su alarmantne. U 2021. čak je 828 milijuna ljudi patilo od gladi, što je povećanje od 46 milijuna u odnosu na prethodnu godinu.
Poljoprivredni sektor mora proći kroz ozbiljne promjene kako bi se spriječila katastrofa zbog ionako oskudnog obradivog zemljišta koje bi moglo osigurati dovoljno hranjivih izvora hrane, u kombinaciji s drugim utjecajima klimatskih promjena na izvore hrane.
Gubitak bioraznolikosti
Dobrobiti bioraznolikosti za naš planet su nevjerojatne. Ne bi bilo zdravih ekosustava za hranu koju jedemo ili zrak koji udišemo bez širokog spektra svih vrsta životinja, biljaka ili mikroorganizama. Opsežan gubitak biološke raznolikosti u poljoprivredi primjer je onoga što biolozi nazivaju genetskom erozijom. To je proces koji rezultira gubitkom cijele vrste, jer na primjer, u drevnoj Sjevernoj Americi, kada je kukuruz (vrsta porijeklom iz Srednje Amerike) uveden, počeo je zamjenjivati brojne pripitomljene biljke. Genetska erozija može se dogoditi i unutar vrste. Na primjer, u Indiji je od 400 000 vrsta riže koje su izvorno postojale, danas ostalo samo oko 30 000. Genetska erozija događa se s vremenom, no proces se ubrzao zbog porasta hibridiziranih sjemenki i genetske modifikacije u 20. stoljeću.
Niska ulaganja u poljoprivredu
Poljoprivredni sektor igra nezamjenjivu ulogu u našim društvima. Zemlje s jakim poljoprivrednim sektorom često pokazuju višu razinu zdravlja i životnog standarda. 95% zaliha hrane diljem svijeta ovisi o tlu, bilo uzgojem usjeva ili trava i drugih biljaka koje se koriste za ishranu stoke. Unatoč nebrojenim istraživanjima koja ukazuju na potrebu ulaganja u poljoprivredu, to je i dalje relativno neuobičajena praksa.
Ulaganje u poljoprivredu u osnovi znači ulaganje sredstava u proizvodnju, preradu i distribuciju hrane i usjeva. Međutim, to nije vrlo atraktivna strategija za prosječnog ulagača jer zahtijeva veliku kapitalnu obvezu, a vrijeme i troškovi rada ili zakupa farme često su također značajni. Poljoprivreda također predstavlja tržište s vrlo nestabilnim cijenama, obično nižim prihodom za poljoprivrednike, dolazi s ekološkim troškovima intenzivne poljoprivrede, a također je ključna i komponenta ruralnog života, koja je sve manje popularna u našem modernom društvu.
