Ledeni pokrivači na Grenlandu brzo se tope i mogli bi uskoro čak dosegnuti točku s koje nema povratka zbog porasta temperature zraka i zagrijavanja oceanskih voda, pri čemu ovo prvo pojačava učinke potonjeg.

U samo nekoliko desetljeća grenlandski ledeni pokrivač izgubio je milijarde tona leda u oceanu, a najveći dio gubitka uzrokovan je zagrijavanjem oceanskih voda kao rezultatom klimatskih promjena.

To je već poznato, ali znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta Irvine i NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon kažu da je brzina otapanja leda podcijenjena zbog dosad nepoznatog fenomena, kao i veličina porasta razine mora u budućnosti od topljenja polarnog leda.

Korištenjem satelitskih radarskih podataka prikupljanih tijekom godina, istraživači su otkrili da se linija uzemljenja ledenjaka Petermann, gdje se led odvaja od kopna i počinje plutati u oceanu, značajno pomiče tijekom ciklusa plime i oseke. To omogućuje toploj morskoj vodi da prodre dublje i tako brže otopi led, kako navode u studiji.

Općenito se vjerovalo da linije uzemljenja ispod ledenjaka u oceanu nisu migrirale tijekom ciklusa plime i oseke i stoga nije došlo do otapanja leda, ali novo istraživanje dovodi u pitanje ovu pretpostavku. Kada topla oceanska voda teče ispod leda kroz postojeće subglacijalne kanale, zona prizemljenja doživljava najveće stope otapanja, otkrilo je ovo novo istraživanje.

Zapravo, između 2016. i 2022. linija uzemljenja ledenjaka Petermann povukla se gotovo 4 kilometra, s toplom vodom koja je stvorila trajnu šupljinu visoku više od 200 metara u donjem dijelu ledenjaka.

Znanstvenici zato naglašavaju da ove interakcije leda i oceana čine ledenjake osjetljivijima na zagrijavanje oceana. Ta dinamika nije do sada bila uključena u modele, a kad bi se uključila, to bi povećalo projekcije porasta razine mora do 200%, ne samo za Petermann, već i za sve ledenjake koji završavaju u oceanu, što je veći dio sjevernog Grenlanda i cijelu Antarktiku.