Društvene nejednakosti potiču nestašicu vode u gradovima barem jednako kao klimatske promjene ili rast stanovništva, novi je zaključak znanstvenika koji se bave klimatskom krizom. Bogate zajednice s velikim bazenima i njegovanim vrtovima ostavljaju siromašnije zajednice bez osnovnog pristupa vodi, kažu znanstvenici.

Nova istraživanja sugeriraju da bi socijalne nejednakosti mogle biti pokretač urbanih kriza vode više od ekoloških čimbenika poput klimatskih promjena ili rasta stanovništva u gradovima.

Tim znanstvenika usredotočio se na Cape Town u Južnoj Africi gdje mnogi siromašni ljudi nemaju slavine ili zahode i koriste ograničenu količinu vode za higijenu i piće. Otkrili su da urbane elite troše puno više vode za vlastito slobodno vrijeme punjenjem bazena, pranjem automobila ili zalijevanjem vrtova.

Klimatske promjene i rast stanovništva znače da voda postaje sve dragocjeniji resurs u velikim gradovima, kaže se u studiji. Ali znanstvenici također napominju da je socijalna nejednakost najveći problem za siromašnije ljude što se tiče problematike pristupa vodi za svoje svakodnevne potrebe.

Najbogatija skupina u Cape Townu, 14 posto stanovništva, troši 51 posto vode u gradu. Dok je najsiromašnija skupina, oko 64 posto stanovništva, koristila samo 27 posto. Većina vode koju je koristila najbogatija skupina bila je za neosnovne potrebe kao što su bazeni i održavanje zelenila njihovih travnjaka. Ova prekomjerna potrošnja imala je veći utjecaj na ukupnu dostupnost vode nego promjene u populaciji ili suše povezane s klimatskim promjenama.

80 gradova diljem svijeta, uključujući London, Barcelonu, Rim, Istanbul, Tokio i Moskvu također bi se moglo suočiti sa sličnim problemima prema istraživačima. Projekcije pokazuju da bi se ova kriza mogla još više pogoršati kako se jaz između bogatih i siromašnih povećava u mnogim dijelovima svijeta.

Istraživanje pokazuje bliske veze između društvene, ekonomske i ekološke nejednakosti. Znanstvenici napominju da će u konačnici svi snositi posljedice ako ne razvijemo pravednije načine dijeljenja vode u gradovima.

Ali napori da se upravlja zalihama vode u gradovima često su usmjereni na tehnološka rješenja poput učinkovitije vodovodne infrastrukture, navodi se u studiji. Istraživači kažu da bi proaktivniji pristup usmjeren na smanjenje neodržive potrošnje vode iz elitnih zajednica bio učinkovitiji.