Ustaljeno je mišljenje kako je proces digitalizacije automatski prijateljski nastrojen prema okolišu. Iako je to točno za neke aktivnosti, na primjer, bolje je uspostaviti video poziv s druge strane oceana nego odletjeti tamo, situacija je suptilnija u mnogim drugim slučajevima. Na primjer, vjerovali ili ne, vožnja malim automobilom u kino s prijateljem može imati nižu emisiju ugljika nego gledanje istog filma kod kuće.

No dolazak do ovakvog zaključka je sve samo ne jednostavan. Rasprava o količini ispuštenog CO2, kilovat-satima za struju, kubičnim metrima za plin, litrama benzina i konjskim snagama automobila stvara zablude i zbunjenost kod mnogih, uključujući akademike. Većina ljudi ne bi mogla reći koliko energije dnevno troše niti koju razinu emisija te aktivnosti uzrokuju.

No, nema razloga da se situacija ne promijeni: ljepota koncepta energije je u tome što se ona misteriozno čuva čak i kad joj promijenimo oblik, na primjer, iz električne u toplinsku. Dakle, energiju uvijek možemo pretvoriti u jednu prikladnu jedinicu koja bi nam olakšala razumijevanje utjecaja naših aktivnosti na planet, uključujući i digitalne.

Pogledajmo kako bi to moglo funkcionirati navodeći neke primjere. Gotovo svatko od nas može pročitati račun za energiju i povezati ga s onim što je učinjeno kod kuće. Evo tri primjera:

• Žarulja od 10 W upaljena sat vremena potrošit će 0,01 kWh energije (1 kWh = 1000 Wh).

• Automobil vožen gradom jedan sat uz prosječnu snagu od 10 kW (približno 13 konjskih snaga) potrošit će 10 kWh.

• U sjevernoj Italiji tijekom zime, grijanje stana pomoću 10 kubičnih metara plina zahtijeva približno 100 kWh dnevno ili 4 kWh za svaki sat.

Kada se te aktivnosti usporede s istim jedinicama, jasno je da postoje neke (vožnja, grijanje) koje bi imale puno širi učinak od drugih (rasvjeta) ako bi se njihova uporaba ograničila.

Imajući to na umu, pokušajmo procijeniti korištenje interneta u istim jedinicama. Ono što sada tražimo je količina energije za određenu količinu prenesenih podataka, izražena u gigabajtima (GB). Procjene se kreću od 0,1 kWh po GB do 10 kWh po GB, dakle čak 100 puta više. Čini se da niži broj pretpostavlja nerealnu količinu podataka, gotovo 10 puta veću od one koju je objavila Svjetska banka, i implicira prosječnu upotrebu podataka u cijelom svijetu koja je još uvijek neuobičajena čak i za zapadni svijet (3000 GB godišnje umjesto 300). S druge strane, čini se da viša procjena nije uzela u obzir najnovija dostignuća u energetskoj učinkovitosti zbog novih tehnologija.

Čini se da bi vrijednost od 1 kWh po GB mogla biti razumna aproksimacija trenutnog troška energije za podatke. Koristeći tu procjenu, sada možemo lakše usporediti korištenje energije podataka s drugim ljudskim aktivnostima. Na primjer, dvosatni film u 4K rezoluciji ima oko 7 GB, odnosno približno 7 kWh energije, što se može usporediti s 45-minutnom vožnjom automobilom. Ovo je zapanjujuće za nešto što doživljavamo kao nematerijalno. Slične procjene bi vas natjerale da shvatite da 300 Google pretraživanja koristi približno 0,1 kWh, što je ista energija potrebna za kuhanje jedne litre vode počevši od 20 stupnjeva Celzijevih, što je još jedna zapanjujuća spoznaja.

Moguće je i vjerojatno da će tehnologija učiniti internet energetski učinkovitijim. Međutim, nastavimo li povećavati potrošnju podataka, nećemo smanjiti potrošnju energije. Na primjer, filmovi u 8K razlučivosti zahtijevaju četiri puta više podataka nego u 4K razlučivosti.

Dokaz je da već nekoliko godina godišnja potrošnja energije infrastrukture informacijske i komunikacijske tehnologije konstantno iznosi najmanje 2000 TWh, što je 5% globalne potrošnje električne energije. Projekcije sugeriraju da ćemo dosegnuti 10% do 2030., što ukazuje da tehnologija možda neće držati korak ako ne uvedemo temeljne nove pristupe.

Nema sumnje da internet i digitalniji život nude nevjerojatnu priliku za smanjenje potrošnje energije i ugljičnog otiska. Na primjer, jedna osoba na punom dugom povratnom letu, recimo od Venecije do Los Angelesa, za sudjelovanje na sastanku uživo ima trošak energije od 10 000 kWh. Koristeći gornje procjene, bilo bi potrebno osam mjeseci 12-satnih video sastanaka u 4K rezoluciji da ta osoba potroši istu energiju. U ovom slučaju, nema sumnje da je streaming, a ne let, najbolji izbor.

Međutim, kao i sa svim drugim tehnologijama, korištenje interneta ima trošak energije. Proporcionalna je količini prenesenih podataka, a iskorištenje je najveće kod slika i posebice videa. Kada se intenzivno koristi, njegov učinak postaje usporediv s onim aktivnosti koje već prepoznajemo kao one koje puno troše, poput vožnje automobila. Jasno je da su nam potrebni precizniji brojevi za poduzimanje odgovarajućih mjera na političkoj razini.