Dobro poznato ime na domaćoj modnoj sceni i dobitnica nagrade Elle Style Awards 2020. za najbolji modni dizajn u ekskluzivnom intervjuu za elle.hr o važnoj temi održive mode
Kreacije Marije Kulušić iz sezone u sezonu nas oduševljavaju, stoga ne čudi da iza sebe ima već nekoliko Elle Style Awards nagrada – za najboljeg mladog dizajnera 2018. i za najbolji modni dizajn 2020. Njezina izvrsnost ne počiva samo na predivnom i zanimljivom dizajnu, već u promišljanju ekološkog pristupa i inovacijama na području održive mode. Dizajnerica u svom radu koristi, između ostalog, i stare deke, lan te prirodna bojila kojima stvara ženstvene i jedinstvene komade. O ‘slow fashionu’ i samim procesima njezina rada popričali smo u intervjuu u nastavku, a više o neiscrpnoj i važnoj temi održivosti u modi govorit će i kao jedna od panelistica na online konferenciji ‘Održiva moda’ koju možete pratiti na portalu odrzivahrvatska.hr07. travnja 2021. od 10 sati.
Što te ponukalo da se okreneš ‘slow fashionu’?
Krenula sam klasičnim putem te se po prvi put predstavila u okviru modne revije na grupnoj manifestaciji. Kako sam vrlo brzo shvatila da taj pristup nije za mene, tako su mi se mijenjali životni prioriteti i navike te sam postepeno shvatila da želim raditi svojim tempom i uvjetima što je značilo zaokret prema ‘slow fashionu’.
Je li takav zaokret negativno utjecao na poslovanje?
Ljudi nisu dovoljni upoznati s takvim pojmom, no kada ih se više uputi u takve prakse zaista ih zanima na koji način radim te cijeli proces koji stoji iza jednog odjevnog predmeta. Stoga mogu reći da ne dolazim jednostavno do kupaca, ali kada se jednom odluče doći, gotovo uvijek se vraćaju.
S obzirom da radiš s ‘deadstock’ i vintage materijalima, kako izgleda proces nastanka kolekcije? Nastaju li prvo skice, pa se baciš na traženje materijala ili je proces obrnut?
U svom radu uvijek prvo krećem sa skicama i cijelom pričom koja stoji iza kolekcije, a zatim krećem razmišljati o tekstilu koji će odgovarati skici, iako pri samom skiciranju vrlo često znam što će biti od čega izrađeno.
Kako si došla na ideju u prošloj kolekciji koristiti stare deke za kapute i šalove?
Već duže vremena razmišljam o upcyclingu, a kada je krenula pandemija to me potaknulo da djelujem stoga se htjela sam okrenuti nečemu što imam u blizini. To su u ovom slučaju bili prekrivači, odnosno deke koje su u velikom broju dostupne na našim prostorima. Posebno zanimljivi su mi bili motivi tih prekrivača pa je to presudilo da se odlučim koristiti ih u svom radu.
Kako rješavaš problem nabavke takvih vintage materijala? Jesi li nekad morala odustati od nekog određenog modela iz kolekcije jer nije bilo dovoljno materijala za zamišljeno? Ili to pridonosi ekskluzivnosti komada?
Naravno, nekada nisam imala dovoljno tekstila ni za dva primjerka od čega bi jedan bio prototip te sam morala više puta u potpunosti odustati od nekog odjevnog predmeta. Uglavnom su to serije od 3 odjevna predmeta nadalje. Takva količina također utječe na finalnu cijenu proizvoda jer se ne radi tvornički. Svaki predmet izrađuje se u potpunosti ručno i često su prilagođeni mjerama kupca.
U posljednjoj kolekciji komadi su bojani prirodnim bojilima. Kako si došla na tu ideju i kako si naučila te postupke?
Često nalazim biljke kojima se može bojati tkanine u svojoj okolini, u dvorištu ili prirodi gdje šećem sa psom svaki dan, pa sam prije par godina bojala iz znatiželje, a zatim krenula s takvim praksama i u sklopu svog rada. Jednostavno je i zanimljivo jer vas rezultati svake put iznenade te su uvijek nešto drugačiji.
U razdoblju pandemije sve se više dizajnera okrenulo istraživanju vlastitih arhiva, korištenju deadstocka… smatraš li da se radi o prolaznom trendu ili se možemo nadati trajnijim promjenama u svijetu mode?
Već duže smo svjedoci zasićenja brze i jeftine mode pa je ova pandemija pomalo i natjerala dizajnere da uspore te su se okrenuli sebi svojim arhivima. To je također i trenutni trend, ali interes za takvim praksama se drastično povećava jer se kupci obrazuju po tom pitanju. Ako kupac krene tražiti takve proizvode logično je da će se moda sve više okrenutim tim praksama.
Što je sljedeći korak u smislu održivostikoji bi htjela postići u svojim kolekcijama?
Primijeniti bolje prakse u smislu održivosti na sve aspekte svog poslovanja. Koristiti više antiknih te ručno rađenih tkanina koje su proizvedene u Hrvatskoj.
U sklopu projekta Održiva Hrvatska (dosad poznatog kao projekt ‘Žuti okvir za održivi razvoj, znanost i obrazovanje’), izdavačka kuća Adria Media Zagreb i časopis National Geographic Hrvatska održat će online konferenciju o održivoj modi, 7. travnja s početkom u 10.00 sati koju možete pratiti na odrzivahrvatska.hr
Piše: Kristina Stakor
Foto: Elle arhiva, Goran Čižmešija, Denis Butorac
