Nova sorta durum pšenice otporna na sušu stvorena je kao dio međunarodnog programa uzgoja za jačanje otpornosti prehrambenog sustava na klimatske promjene povećanjem raznolikosti usjeva.

Durum pšenica se koristi za izradu tjestenine, kora za pizzu i somuna kao što su pitta i chapati, kao i za kus-kus, bulgur te za deserte kao što je baklava.

Novu pšenicu, Jabal, što znači “planina” na arapskom, razvili su farmeri i znanstvenici za usjeve križanjem komercijalne durum pšenice s divljim srodnikom iz sušne regije Sirije, kako bi stvorili novu durum sortu koja može izdržati sušu.

To je dio projekta Crop Trusta, koji koristi genetski raznolike sorte usjeva kako bi pomogao u razvoju otpornijih i prilagodljivijih sorti pšenice, ječma, riže i krumpira koje mogu izdržati nestalne i ekstremne vremenske uvjete uzrokovane klimatskim slomom.

Iako još nije komercijalno dostupna, farmeri u Maroku će za otprilike tri godine biti prvi koji će početi uzgajati novu verziju durum pšenice, koja se široko jede u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Maroko trpi najgoru sušu u četiri desetljeća, a proizvodnja žitarica pala je za oko 70 posto zbog ekstremno sušnih uvjeta.

Uzgajivači i poljoprivrednici u područjima pogođenim sušom posadili su brojne nove sorte durum pšenice između 2017. i 2021. Jabal se istaknuo jer je mogao cvjetati i proizvoditi žitarice dok su sve komercijalne sorte durum pšenice propale. Njegovi prepoznatljivi crni klasovi također su dali velike prinose debeljuškastih zrna od kojih se pravio ukusan kruh, rekli su znanstvenici.

Pšenica, najkonzumiranija žitarica u svijetu, uzgaja se na svim kontinentima osim Antarktike i jedu je milijarde ljudi. Propast usjeva zbog izgubljene bioraznolikosti i ekstremnih vremenskih prilika kao što su suša, ekstremna vrućina i poplave doveli su do rasta cijena pšenice i nesigurnosti hrane u mnogim dijelovima svijeta, pogoršane ruskim ratom protiv Ukrajine, jer su obje zemlje bile glavni izvoznici pšenice.

Prošle su godine cijene durum pšenice porasle za 90 posto nakon raširene suše i toplinskih valova bez presedana u Kanadi, jednom od najvećih svjetskih proizvođača žitarica, nakon čega su nekoliko mjeseci kasnije uslijedile rekordne kiše. Tijekom prošlog stoljeća kanadski farmeri sve su se više oslanjali na genetski slične sorte pšenice visokog prinosa, potiskujući ključnu raznolikost.

Za uzgoj novih sorti pšenice potrebne su godine, u kompliciranoj, beskrajnoj utrci s vremenom, dok globalno zagrijavanje uzrokuje klimatske katastrofe i pojavu novih, prilagođenih ili agresivnijih patogena. Divlji srodnici smatraju se otpornijim rođacima komercijalnih usjeva, koji su evoluirali u prirodi kako bi preživjeli teške uvjete kao što su ekstremne vrućine, suša, poplave i siromašna tla. Uzgajivači biljaka sve više gledaju na divlje i druge zaboravljene sorte pohranjene u bankama sjemena radi korisne genetske raznolikosti, koja je nakon Zelene revolucije zabačena u korist prinosa, uniformnosti i profita.

No Međunarodni panel stručnjaka za održive prehrambene sustave upozorava da osim genetske raznolikosti, izgradnja otpornosti u prehrambenom sustavu također zahtijeva raznolikost na farmama i u krajolicima, kao i više inicijativa koje predvode poljoprivrednici.

Poljoprivrednici su udomaćili 7000 različitih vrsta usjeva i donirali više od 2,1 milijuna biljnih sorti međunarodnim bankama gena, ali većinu profita od ovog napora prikupilo je četiri ili pet međunarodnih kompanija sjemena. Sorta Jabal pokazuje što se može postići multilateralnom suradnjom u kojoj su poljoprivrednici u središtu donošenja odluka.