Polarne morske ptice prilagođene su izdržati jedinstveno surove uvjete Antarktika, ali to nije lako. One nekako uspijevaju postojati u kopnenoj masi koja uzima nagradu za najhladniji, najsuši, najviši i najvjetrovitiji kontinent na Zemlji. Ali čak i u tom slučaju, ekstremi izazvani klimatskim promjenama pokazali su se prevelikima za njih. Nova studija iz časopisa Current Biology otkriva da od prosinca 2021. do siječnja 2022., tijekom najboljeg vremena za razmnožavanje antarktičkih ptica, istraživači nisu pronašli gnijezda u područjima gdje se kolonije općenito sastoje od stotina tisuća ptica.
Nije tajna da klimatske promjene povećavaju i učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih događaja, od kojih većina na ovaj ili onaj način negativno utječe na divlje životinje. U polarnim okruženjima takvi događaji uključuju toplinske valove, nenormalne koncentracije morskog leda i oluje. Iako ekstremni vremenski događaji utječu na uspjeh razmnožavanja polarnih morskih ptica i druge demografske stope, smatralo se da obično utječu samo na dio populacije. Rijetko se opažao potpuni neuspjeh razmnožavanja cijele populacije zbog ekstremnih uvjeta okoliša. Sve do sada.
Studija opisuje kako su ekstremne snježne oluje povezane s klimatskim promjenama u Dronning Maud Landu na Antarktiku krajem 2021. i početkom 2022. uzrokovale “gotovo potpune i velike neuspjehe razmnožavanja” triju najčešćih vrsta morskih ptica u tom području: antarktičke burnice (Thalassoica antarctica ), snježne burnice (Pagodroma nivea) i južnopolarnog pomornika (Stercorarius maccormicki).
“Znamo da ćete u koloniji morskih ptica, kada je oluja, izgubiti neke mladunce i jaja, a uspjeh razmnožavanja bit će manji”, kaže Sebastien Descamps, prvi autor studije i istraživač na Norveškom polarnom institutu. “Ali ovdje govorimo o desecima ako ne i stotinama tisuća ptica, a niti jedna se nije razmnožila tijekom ovih oluja. Imati nulti uspjeh u uzgoju doista je neočekivano.”, dodaje.
Istraživanje je usredotočeno na Zemlju Dronning Maud na Antarktiku, koja uključuje Svarthamaren i obližnji Jutulsessen. Ta su područja poznata po tome što se u njima nalaze dvije najveće kolonije burnica na Antarktiku. Oni su također bitna mjesta za gniježđenje snježnih burnica i južnog polarnog pomornika.
Od 1985. do 2020. u Svarthamarenu, kolonija je sadržavala između 20.000 i 200.000 gnijezda antarktičkih burnica, oko 2000 gnijezda snježnih burnica i preko 100 gnijezda pomornika godišnje, prema studiji.
Šokantno, u Svarthamarenu su tijekom sezone 2021. – 2022. bile samo tri gnijezdeće antarktičke burnice, nekolicina snježnih burnica koje su se gnijezdile i nijedno gnijezdo pomornika. U Jutulsessenu nije bilo gnijezda antarktičkih burnica u ljeto 2021. do 2022., unatoč desecima tisuća aktivnih gnijezda prethodnih godina.
“Ovo ekstremno vrijeme nije pogodilo samo jednu izoliranu koloniju. Govorimo o kolonijama koje se prostiru stotinama kilometara”, kaže Descamps. “Tako da su ovi olujni uvjeti utjecali na stvarno velik dio zemlje, što znači da je bio pogođen uspjeh razmnožavanja velikog dijela populacije antarktičkih burnica.”
Za ptice poput ovih koje polažu jaja na golu zemlju, previše snijega čini tlo nedostupnim. Oluje također znače da ptice moraju trošiti svoju dragocjenu snagu na sklonište, grijanje i očuvanje energije. Iako je potencijalno zagrijavanje regije zabrinjavajuće, istraživači sada shvaćaju da je to samo vrh sante leda.
“Sve do nedavno nije bilo očitih znakova klimatskog zagrijavanja na Antarktici”, kaže Descamps. “No u posljednjih nekoliko godina, pojavile su se nove studije i novi ekstremni vremenski događaji koji su počeli mijenjati način na koji vidimo klimatske promjene na Antarktici.”
