Pustinjska mačka može se pohvaliti lepršavim ušima, velikim očima i malenim nosom, zbog čega ju je lako zamijeniti za šarmantnog mačića kojeg biste poželjeli uzeti i donijeti kući. Međutim, to bi bila velika pogreška. Iako dijele neke fizičke osobine s domaćim mačkama, ove mačke su zapravo prave divlje zvijeri.  

Evo nekoliko stvari koje možda niste znali o ovom slatkom stvorenju koje zapravo i nije tako umiljato.

One su jedine mačke koje uglavnom žive u pustinji

Dok neke vrste mačaka, poput risova, prolaze kroz pustinjske krajolike, pustinjska mačka je jedina mačka koja živi isključivo u pustinjama, bilo kamenitim, bilo pješčanim. Kako bi to uspjele, prilagodile su se ovoj oštroj klimi na dva glavna načina. Prvo, pronašle su način da se zaštite od najekstremnijih uvjeta. Imaju gusto krzno na šapama, uključujući između nožnih prstiju, što im pomaže u izolaciji od vrućine i oštre hladnoće. Osim toga, pustinjske mačke uopće ne trebaju puno vode. Mogu izdržati tjednima bez ijednog gutljaja, dobivajući svu potrebnu vlagu iz plijena kojeg konzumiraju.

Populacije se razmnožavaju u različita vremena

Pustinjske mačke u divljini nemaju jednu zajedničku sezonu parenja. Umjesto toga, razdoblje za razmnožavanje mijenja se ovisno o lokaciji, vjerojatno zbog čimbenika poput dostupnih resursa i klime. Na primjer, mačke u Sahari obično se razmnožavaju od siječnja do travnja, onima u Turkmenistanu sezona parenja počinje tek u travnju, a u Pakistanu traje od rujna do listopada.

Pravi su majstori kopanja

Kada noću nisu vani, uglavnom žive u jazbinama kako bi pobjegle od vrućine. To znači da su vrsni kopači. Njihove pandže se ne uvlače u potpunosti, što im pomaže u naporima kopanja, iako ih taj proces vjerojatno čini tupim. Pustinjske mačke su oportunisti kada su u pitanju njihove jazbine. Dok će upotrijebiti svoje vještine kako bi potpuno sami iskopali jednu, poznato je da odabiru jazbine koje su druge životinje napustile.  

Glasaju se slično kao psi

Ove mačke ne ispuštaju mnogo zvukova, ali kada ih ispuštaju, to nije zvuk kakav biste očekivali. Kada se odmara od svog samotničkog načina života i traži partnera, pustinjska mačka koristi vokalizaciju nalik lavežu kao poziv na parenje. Zvukovi se uspoređuju s visokim tonovima malih pasa poput čivava. Također mogu komunicirati prskanjem urina i korištenjem mirisnih tragova koji označavaju njihovu prisutnost.

Nemoguće ih je pratiti

Istraživačima je izuzetno teško pronaći ovu životinju. Osim što štiti stvorenje od vrućine, krzno na donjoj strani šapa djeluje kao jastuk koji mački omogućuje hodati po pijesku a da ne utone u njega. Drugim riječima, za sobom ne ostavlja otiske stopala kao dokaz svoje prisutnosti.

Izrazito su ugrožene degradacijom staništa

Godine 2002. pustinjska mačka je proglašena “skoro ugrožena”, ali je status promijenjen u “zabrinjavajuć” 2016. Međutim, to ne znači da su prijetnje za ovu vrstu nestale. Prije svega, pustinjska mačka je ugrožena degradacijom staništa, jer su suhi ekosustavi poput njihovog osjetljivi na ljudske aktivnosti i naseljavanje, uključujući ispašu stoke. Ostale prijetnje uključuju uvođenje divljih i domaćih pasa, prijenos bolesti i smanjenje baze plijena zbog suša. Možemo se samo nadati da će ova šarmantna životinjica i dalje obitavati svjetskim pustinjama.