Ako i kada ljudska bića naprave prve korake na hrđavom tlu Crvenog planeta, dočekat će nas nešto vrlo poznato: vlastito smeće.

U članku objavljenom u The Conversation prošle jeseni, Cagri Kilic, postdoktorski istraživač robotike na Sveučilištu West Virginia, izračunao je da je na Marsu od prethodnih misija ostalo najmanje osam tona otpadaka.

“Uspjeli smo ostaviti krhotine na planetu na kojem još nismo bili, a broj je pomalo zanimljiv”, kaže Kilic.

Kilic proučava kako pratiti rovere koje ljudi šalju na Mjesec i Mars, a to su misije koje su u konačnici odgovorne za ljudske krhotine koje su ostale na nebeskim tijelima. On kaže kako marsovski otpad obično ima jedan od tri oblika:

Napušteni hardver

Ovaj otpad se širi kada se zaštitni modul izgrađen oko svemirske letjelice odbaci dok slijeće. Stajni trap se ponekad može slomiti i otputovati, na primjer, NASA-in Perseverance Mars Rover je u lipnju uočio komad toplinskog pokrivača iz faze spuštanja kako strši iz marsovskog pijeska.

Neaktivna svemirska letjelica

Postoji devet svemirskih letjelica preostalih od prethodnih misija na Mars — lander Mars 3, lander Mars 6, lander Viking 1, lander Viking 2, rover Sojourner, lander Beagle 2, lander Phoenix, rover Spirit , i Opportunity rover.

Srušena svemirska letjelica

Ne slijeću sve svemirske letjelice sigurno i ne nastavljaju izvršavati svoje misije. Na Marsu postoje najmanje dvije srušene letjelice i četiri koje su izgubile kontakt sa Zemljom prije slijetanja.

Kilic je došao do svog broja izračunavanjem mase svih svemirskih letjelica koje su ljudi lansirali na Mars. U pitanju je oko 10 tona i oduzimanjem dvije tone trenutno aktivnih letjelica da bi se dobilo osam tona.

Također, Kilic naglašava kako brojka predstavlja masu, a ne težinu, jer težina objekta ovisi o gravitaciji planeta na kojem se nalazi. Nadalje, ne uključuje svo ljudsko smeće na Marsu, kao što su orbiteri ili ostaci od slijetanja.

“Masa rovera Opportunity je 185 kilograma, stražnja školjka i padobran su oko 210 kilograma, toplinski štit je oko 80 kilograma, a lender je težak 348 kilograma”, pojašnjava Kilic. To iznosi 823 kilograma od samo jednog slijetanja svemirske letjelice koja nije bila uključena u Kilicov izračun. Dakle, ukupna masa svemirskog smeća zapravo je mnogo veća.

Samo za neaktivne svemirske letjelice uključene u ovaj broj, Kilic nije siguran da je smeće ili  otpad najbolja riječ.

“Ovo bi se moglo bolje smatrati povijesnim relikvijama nego svemirskim smećem. Možda će jednog dana čovječanstvo moći posjetiti njihovu lokaciju i vidjeti pionirske napore u istraživanju planeta“, kaže Kilic.

Postoji određena simbolična težina puke činjenice o postojanju ljudskih ostataka na Marsu, ali predstavlja li to zapravo problem? Dva su potencijalna izazova koja bi krhotine iz prošlih misija mogle predstavljati budućim.

Jedan je kontaminacija. Dana 21. prosinca, Perseverance je deponirao svoju prvu epruvetu s uzorkom ispunjenu marsovskom prljavštinom koja će biti prikupljena za proučavanje buduće misije, kako je NASA objavila. Zabrinutost je da bi ljudski ostaci potencijalno mogli završiti u uzorcima poput ovih koje su prikupili roveri, iako Kilic kaže da je to problem koji su uključeni znanstvenici planirali riješiti.

Dakako, sve svemirske agencije daju sve od sebe kako bi smanjile rizik od kontaminacije. Što se tiče pitanja o mogućnosti kontaminacije na Marsu, iako nema neposredne zabrinutosti, timovi za uzorkovanje Perseverancea dokumentiraju krhotine i provjeravaju mogu li predstavljati potencijalni izvor kontaminacije za cijevi za uzorke.

Još jedan potencijalni rizik je zapetljavanje zbog odbačene opreme za ulazak/spuštanje/slijetanje (EDL). Ovi razbacani mali ostaci mogu putovati s Marsovim vjetrovima i mogu se zaplesti u robote. Upravo to se moglo dogoditi s dijelovima Perseveranceove termalne deke. Međutim, Kilic također napominje da je NASA utvrdila da je rizik od takvih zapetljanja nizak.

Sve u svemu, Kilic smatra da na Marsu ima relativno malo otpadaka s obzirom na 50 godina istraživanja čovječanstva tamo. To nije slučaj na Mjesecu, gdje je količina krhotina puno veća. Tu je i slučaj svemirskog smeća koje kruži oko Zemlje. Svemirsko smeće je problem. Mnogo je razloga zašto: to je problem jer se orbitalni otpad može sudariti ili oštetiti druge orbitalne sustave, uključujući Međunarodnu svemirsku postaju.

Globalna mreža za nadzor svemira (SSN) Ministarstva obrane trenutno nadzire više od 27 000 komada takozvanog “svemirskog smeća” ili orbitalnog otpada, od kojih je oko 23 000 veće od lopte za softball, prema NASA-i. Osim toga, postoji ima mnogo više komada koji su premali da bi se pratili, ali još uvijek predstavljaju rizik za svemirske letjelice jer putuju brzinama do 27.500 milja na sat.

Poput Marsovih krhotina, orbitalne krhotine obično dolaze iz prethodnih misija i uključuju nepostojeće svemirske letjelice, odbačene stupnjeve raketa za lansiranje i srodne materijale. U jednom primjeru pustoši koju takvo smeće može prouzročiti, nefunkcionalna ruska svemirska letjelica srušila se na američku komercijalnu svemirsku letjelicu Iridium 10. veljače 2009. Rezultirajući sudar u orbitu je poslao više od 2300 komada smeća koje se može pratiti.

Više misija na Mars bez sumnje će dovesti do stvaranja više krhotina na tom planetu, ali, unatoč opsegu otpada na Zemlji i oko nje, Kilic je optimističan glede sposobnosti naše vrste da uči iz prošlosti dok posežemo za zvijezdama.

“Osjećam da čovječanstvo neće učiniti istu grešku koju smo učinili za naš planet, Zemlju”, zaključio je.