Francuska, vodeća europska zemlja za nuklearnu energiju, razmatra zakon kojim bi se ubrzala izgradnja novih reaktora. Dok se kontinent bori s energetskom krizom izazvanom ruskom invazijom na Ukrajinu, to je dio pokušaja predsjednika Emmanuela Macrona za energetskom neovisnošću.

Nacrt zakona ima za cilj pojednostaviti proces odobravanja i izgradnje novih postrojenja u zemlji. To također uključuje poništavanje obveze Macronovog prethodnika da nuklearnu energiju ograniči na 50 posto energetskog udjela zemlje.

Ali poticanje nuklearne obnove izazvalo je svađu s drugim europskim nacijama poput Njemačke. Dok ga neke zemlje članice EU-a u potpunosti podržavaju, s reaktorima koji proizvode golem udio njihove energetske potrebe, druge imaju kompliciranu povijest sigurnosnih zabrinutosti i negativnog javnog mnijenja koje nuklearnu energiju u potpunosti odbacuje. To je dugotrajna rasprava bez jasnog odgovora. I budući da se trećina trenutačno aktivnih nuklearnih reaktora u EU približava kraju svog životnog ciklusa 2025., budućnost tog izvora energije ostaje visjeti u zraku.

Otprilike četvrtina energije u EU je nuklearna, a više od polovice se proizvodi u Francuskoj. Ukupno postoje 103 reaktora koji rade u 13 od 27 država članica. U 2019. oni su dali oko 50 posto električne energije s niskim udjelom ugljika.

Diljem bloka postoji veliki izbor različitih pogleda na korištenje nuklearne energije. Ovo, zajedno sa sigurnosnim problemima, često čini nuklearnu energiju kontroverznom temom. Svaka država članica sama bira hoće li je uključiti u svoj energetski miks. To stavlja mnoge vlade u poziciju u kojoj trebaju odlučiti o budućnosti nuklearne energije u svojoj zemlji.

Nakon incidenta na Three Mile Islandu 1979. i zatim katastrofe u Černobilu 1986., javno mišljenje o nuklearnoj energiji dramatično se promijenilo. U Njemačkoj je strah za sigurnost potaknuo ekološki pokret i tamošnju Zelenu stranku.

Godine 2002. njemačka vlada lijevog centra donijela je zakon o zabrani izgradnje novih nuklearnih elektrana. Svi postojeći reaktori su također trebali biti zatvoreni u budućnosti.

To je bio dio prelaska s fosilnih goriva na izvore poput vjetra i sunca koje zemlja smatra doista obnovljivim. Dok se nuklearna elektrana smatra “niskom emisijom ugljika” jer nuklearni reaktori ne proizvode izravne emisije CO2, ona se oslanja na uran kao gorivo, čije je rudarenje i rafiniranje energetski intenzivno. Zatim je 2010. godine Angela Merkel najavila da će se produljiti životni vijek njemačkih nuklearnih elektrana kako bi se povećale zalihe energije s niskom razinom ugljika.

Samo godinu dana kasnije, incident u Fukushimi u Japanu ponovno je izazvao zabrinutost. Pojavili su masovni antinuklearni prosvjedi diljem zemlje zbog kojih je Merkelina vlada objavila da će sve nuklearne elektrane biti zatvorene do 2022. Sada su u zemlji preostale samo tri nuklearne elektrane. Prijetnja energetske nesigurnosti zbog rata u Ukrajini produžila im je vijek trajanja i nakon ovog roka. U listopadu prošle godine, kancelar Olaf Scholz rekao je da će ostati otvoreni do travnja 2023. kako bi se spriječio nedostatak energije.

Postoje samo dvije zemlje koje su potpuno ukinule nuklearnu energiju za proizvodnju električne energije nakon što su imale operativne reaktore: Italija i Litva. U Italiji je to kontroverzna tema. Sva su postrojenja u zemlji zatvorena do 1990. godine nakon referenduma o nuklearnoj energiji. Od tada je vlada pokušala predložiti oživljavanje, prije svega plan iz 2008. godine za izgradnju čak 10 novih reaktora. Ponovno je nuklearna nesreća u Japanu 2011. pokolebala javno mnijenje s 94 posto birača koji su glasali za zabranu gradnje na referendumu ubrzo nakon toga. Izvor energije također je kontroverzan u drugim državama članicama, uključujući Belgiju, Portugal, Dansku i Austriju.

Francuska je dugo bila europski predvodnik u nuklearnoj energiji, zalažući se za njeno priznanje kao izvora energije s niskom razinom ugljika. Od 1980-ih to je dominantan izvor električne energije u zemlji, koja često najveći udio energije u svijetu dobiva iz ovog izvora.

U veljači ove godine bila je jedna od 11 zemalja koje su pokrenule savez za nuklearnu energiju u Europi. Zajedno su potpisali deklaraciju u kojoj se kaže da je to “jedan od mnogih alata za postizanje naših klimatskih ciljeva, za proizvodnju električne energije osnovnog opterećenja i osiguranje sigurnosti opskrbe”.

Grupu čine Bugarska, Hrvatska, Finska, Češka, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija uz Francusku. Cilj saveza je promicanje istraživanja, inovacija i “jedinstvenih sigurnosnih pravila” dok se promatra kako bi suradnja mogla dovesti do izgradnje više reaktora.

Unatoč svojoj kontroverznoj povijesti, nova talijanska pronuklearna vlada također je razmatrala potpisivanje deklaracije. Na kraju je odlučila ne mijenjati svoj dugogodišnji antinuklearni stav, ali to pokazuje da bi neke zemlje mogle promijeniti svoju perspektivu suočene s klimatskom i energetskom krizom.