Različita mjesta diljem svijeta klimatsku krizu doživljavaju na različite načine. Ekstremni vremenski događaji postaju sve češći, ali postoje i suptilnije promjene u pogledu temperatura i padalina koje se događaju i nastavit će se događati. To znači da bi određene regije svijeta mogle imati potpuno drugačiju klimu do 2100. godine.
Klasična klasifikacija klimatskih zona poznata je kao Köppen-Geiger. Temelji se na pet glavnih klima: tropskoj, suhoj, umjerenoj, kontinentalnoj i polarnoj. Ali klima se mijenja, a nova istraživanja, objavljena u časopisu Earth’s Future, pokazuju da će između 38 i 48 posto svih kopnenih masa završiti u drugoj klimatskoj zoni ako svijet nastavi s ovim trendom zagrijavanja. Znanstvenici očekuju da će se i veličina pogođenih područja svake godine ubrzati.
To je zabrinjavajuće kako za vrste koje će imati manje vremena za prilagodbu novoj klimi, tako i za poljoprivredne prakse koje bi se možda trebale potpuno preispitati u kratkom vremenu.
Općenito, modeli predviđaju porast u tropskim i suhim područjima svijeta i značajan pad u polarnim regijama, s manjim smanjenjem u umjerenim i kontinentalnim područjima. No rad također pokazuje da te promjene nisu ravnomjerno raspoređene po svijetu. Neke će regije biti mnogo više pogođene. Prema predviđanjima istraživača, između 80 i 90 posto svih područja Europe moglo bi biti u drugačijoj klimi, a između 57 i 66 posto Sjeverne Amerike vjerojatno će biti u drugačijoj klimi već do kraja stoljeća.
Iako su te regije najviše pogođene, promjene će se osjetiti posvuda. Otprilike 50 posto Azije, 35 posto Južne Amerike, 20 posto Oceanije i 20 posto Afrike moglo bi biti u drugoj klimatskoj zoni između 2071. i 2100. godine.
Ovi klimatski modeli nisu savršeni, ali testirani su na temelju povijesnih podataka i daju dobru aproksimaciju onoga što se dogodilo i što bi se moglo dogoditi. Budućnost, srećom, još nije ispisana, a uz međunarodnu suradnju, snažno vladino djelovanje i političku volju mogu se izbjeći najgori ishodi klimatske krize.
