Klimatske promjene i ljudska aktivnost imaju utjecaj koji se proteže kroz sve ekosustave. Jasno je da negativni učinci mogu dovesti do neravnoteže populacije u tim različitim ekosustavima. Dok populacije mnogih vrsta opadaju jer ne mogu preživjeti brze promjene okoliša, to često nije slučaj s vodenim bićima poput morskih ježeva i meduza. Zapravo, te populacije rastu diljem svijeta, što ima vrlo štetne učinke.

Meduze su jedna od glavnih vrsta morskih životinja koje su posljednjih godina doživjele brzi rast populacije. Meduze zapravo nisu ribe, one su vrsta planktona. Meduze postoje već 500 milijuna godina i jedna su od rijetkih vrsta planktona koji su vidljivi golim okom. Zbog njihove klasifikacije kao planktona, one su na dnu oceanske prehrambene piramide i konzumiraju ih morske ptice, ribe (uključujući morske pse), kornjače i kitovi.

Studije pokazuju da je tijekom prošlog stoljeća prosječna površinska temperatura oceana porasla za otprilike 0,9 stupnjeva Celzijusa. Višak topline rezultat je čimbenika povezanih s ljudskim djelovanjem kao što su industrijska aktivnost i onečišćenje koje uzrokuje globalno zatopljenje. Iako se 0,9 stupnjeva Celzija još uvijek ne čini kao veliko povećanje temperature, ono ima golem utjecaj na vremenske obrasce i klimatske promjene. To je zato što toplija površinska voda lako isparava i može utjecati na oborine, vlažnost i pojave poput ciklona.

Ove rastuće temperature mora također utječu na vodene populacije. Zagrijavanje oceana znači da morska stvorenja mogu živjeti u područjima koja su kroz povijest bila prehladna da bi preživjela. To uključuje kretanje prema umjerenim područjima, pa čak i polovima. Kroz ove migracije, te nove vrste mogu preuzeti endemske vrste te regije i uzrokovati probleme unutar prehrambenog lanca.

Kao rezultat porasta temperatura i zagađenja, kisik u vodenim ekosustavima pao je za 2% u posljednjih 50 godina. Dok se mnoge vrste bore s prilagodbom na okruženja s niskom koncentracijom kisika, meduze (za razliku od drugih vrsta planktona) to mogu prilično dobro podnijeti. Vjeruje se da je to zbog njihove smanjene upotrebe kisika u uvjetima niske razine kisika i njihove sposobnosti da ga pohrane u svojim želatinoznim tkivima. Ova fizička svojstva dovode do obilja meduza u tim područjima i dominacije meduza u sredinama s niskom koncentracijom kisika u usporedbi s drugim morskim vrstama.

Prekomjerni izlov određenih vrsta doveo je do smanjenja populacije predatora meduza. To uključuje vrste riba poput tune i sabljarke, koje bi inače mogle pomoći u regulaciji povećanja populacije meduza. Također je došlo do povećanja ribolova na vrste koje imaju sličnu prehranu kao meduze, poput inćuna. Bez ovih vrsta s kojima se mogu natjecati za hranu, populacije meduza neizbježno rastu.

Jedan od razloga zašto je povećanje populacije meduza štetno je njihova neželjena interakcija s ljudima. Kao rezultat toplije obale, veliki broj meduza doplovi do morske obale i potencijalno može ugroziti ljude. Većinu vremena opekline od meduza su više bolne nego štetne za ljude. To je zbog otrova koji se prenosi kroz milijune mikroskopskih bodlji u pipcima meduza. Obično su bol, crvenilo i oteklina lokalizirani na području gdje su bodlje bile u kontaktu s kožom. Međutim, ovisno o vrsti i pojedincu, mogu postojati reakcije cijelog tijela ili simptomi poput mučnine i glavobolje.

Meduze mogu utjecati i na industrijske aktivnosti smještene uz obalu. Jedan takav primjer je onemogućavanje rada nuklearnih elektrana. Meduze mogu lako poremetiti sustave za pročišćavanje elektrana začepljenjem filtara za hlađenje ili pretjeranim zasićivanjem vode, što može zahtijevati da se ova postrojenja zatvore na dulje vrijeme.

Postoji nekoliko načina na koje možemo spriječiti idealne uvjete za rast populacije meduza. Jedan primjer je ograničavanje globalnog zatopljenja i zagađenja. To se može postići prelaskom na čistu energiju i postupke koji ne emitiraju stakleničke plinove. Kroz održivu praksu, temperature površine oceana također se mogu regulirati na odgovarajućim razinama, sprječavajući meduze da odlaze u topla okruženja ili okruženja s niskom koncentracijom kisika. Također se možemo odlučiti za održive prakse ribolova i ograničiti potrošnju ribe. Čineći to, predatorske vrste mogu se povećati i pomoći u reguliranju prenapučenosti meduza.