TKO JOŠ SUMNJA U GLOBALBNO ZATOPLJENJE? U manje od 100 godina Arktik je izgubio više od polovine svoga leda

22/11/2022

Arktički morski led pomaže hladiti planet reflektirajući Sunčeve zrake natrag u svemir. Stoga, gubitak leda neizbježno će utjecati na klimu i vrijeme i izvan Arktika, ali još nije jasno kako. Preciznije prognoze zahtijevaju preciznije podatke o morskom ledu i njegovoj promjenjivoj, nejednakoj distribuciji. “Većina znanstvenih ekspedicija na Arktik poduzima se ljeti, pa tu imamo najviše podataka s terena”, kaže Gunnar Spreen, fizičar NPI-ja koji proučava led i kojeg sam upoznao na Lanceu. “Neprekidne promjene koje se odvijaju od zime do proljeća velika su nepoznanica u našem razumijevanju problematike.”

2007. godine UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) upozorio je da će učinci klimatskih promjena na Arktiku tijekom idućih sto godina “premašiti predviđanje učinaka za mnoga druga područja i proizvesti nove učinke s globalnim posljedicama”. Jedva desetljeće poslije ta se crna prognoza već počela ostvarivati. Vjerojatno nijedna regija nije toliko pogođena klimatskim promjenama kao Arktik. Permafrost se otapa, a tlo postaje zeleno kako se pojas šuma širi prema sjeveru, a grmlje i travnjaci nadiru u tundru. Pojedine populacije sjevernih medvjeda, morževa i sobova trpe znatan pad. Oceanograf James Overland iz američke Državne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) kaže: “Arktik doista jest kanarinac u rudniku, koji pokazuje da su klimatske promjene stvarnost.”

Od 1979. godine, kad su počela satelitska bilježenja, Arktik je izgubio više od polovine svojeg leda, kojem je smanjena i ukupna površina i debljina. U rujnu 2012. godine njegova je površina bila upola manja od prosjeka 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Maksimalan doseg leda zimi, koji obično bude u ožujku, također opada, iako sporijom stopom; njegova se prosječna debljina prepolovila. Ono što je nekoć uglavnom bilo sloj leda debeo od tri do četiri metra koji se može održati godinama – višegodišnji led – ustupilo je mjesto velikim površinama tanjeg leda koji slabije reflektira sunce te nastaje i otapa se u jednoj godini. Površina morskog leda oduvijek ima svoje prirodne fluktuacije, no znanstvenici sada uglavnom ne dvoje oko toga da staklenički plinovi koje stvara čovjek ubrzavaju nestanak leda. “Stari, debeli led bio je svjetski rezervoar hladnoće, no to se sada mijenja”, kaže Overland.

Otapa se cijeli ekosustav. Gubitak morskog leda mogao bi uzeti danak pojedinim organizmima koji vrše fotosintezu i pokreću morski hranidbeni lanac – jednostaničnim algama koje žive pod ledom i bujaju u proljeće kad se vrati svjetlost. Promjene u opsegu i vremenu bujanja algi, zbog bržeg i ranijeg povlačenja zimskog leda, mogle bi poremetiti životni ciklus kopepodnih račića, sitnoga masnog zooplanktona koji se hrani algama, a služi kao hrana bakalaru, morskim pticama i grenlandskim kitovima.

Foto by Shutterstock

Morske sisavce poput sjevernih medvjeda, morževa i prstenastih tuljana gubitak stotina tisuća četvornih kilometara morskog leda već je silno pogodio. “To je kao da vam netko uzme tlo na kojem stojite”, kaže Kristin Laidre, znanstvenica Sveučilišta Washington koja proučava polarna područja.

Pretpostavka je da će u ovom stoljeću, bez sigurne baze, te životinje jednostavno izgubiti svu konkurentsku prednost. Orke će, na primjer, vjerojatno zamijeniti sjeverne medvjede na poziciji glavnoga morskoga grabežljivca, jer će se medvjedi povlačiti na sve manje ostatke ljetnoga morskog leda. Iako sjeverni medvjedi povremeno provode vrijeme na kopnu, gdje su se pojedine jedinke nedavno i parile s mrkim medvjedima, Ian Stirling sa Sveučilišta Alberta, vodeći stručnjak za sjeverne medvjede, kaže kako je ideja da bi te životinje mogle dugoročno preživjeti na kopnu “pusta želja”.

Nestanak leda Arktik također čini osjetljivijim na zakiseljavanje mora, još jednu posljedicu više razine ugljikova dioksida u atmosferi. Hladna voda apsorbira više CO₂ nego topla, a više hladne vode sad je izloženo zraku. Kako se voda zakiseljuje, gubi karbonat. U idućih 15 godina više ga možda neće biti dovoljno za životinje poput morskih puževa i kamčatskih rakova, koje njime grade svoje ljušture od kalcijeva karbonata.

Ishod svega toga bit će, kako to otvoreno kaže Stirling: “Arktički morski ekosustav kakav danas poznajemo više neće postojati.”

Toplija zračna masa koja se nalazi iznad mora prelit će se, prema predviđanjima, preko obala Rusije, Aljaske i Kanade, izazivajući posljedice i do 1400 kilometara na kopnu, uključujući ubrzano otapanje grenlandskoga ledenog pokrova te velike emisije ugljikova dioksida i metana iz tundre koja se otapa. Modeli IPCC-a predviđaju da će potpuni nestanak ljetnoga morskog leda možda sam prouzročiti trećinu zagrijavanja sjeverne hemisfere i 14 posto ukupnoga globalnog zatopljenja do kraja stoljeća.

Kako će ubrzano zagrijavanje Arktika utjecati na vrijeme diljem sjeverne hemisfere manje je jasno. Znanstvenici Jennifer Francis sa Sveučilišta Rutgers i Steve Vavrus sa Sveučilišta Wisconsin napomenuli su da ljudi u kopnenom dijelu SAD-a već sad možda osjećaju učinke otapanja arktičkog leda – osobito je to bio slučaj tijekom protekle dvije zime na istoku zemlje, kad je sintagma “polarni vorteks” ušla u svakodnevnu upotrebu.

Polarni vorteks masa je hladnog zraka koja je obično ograničena na područje Sjevernog pola zbog djelovanja visoke, brze zračne struje koja kruži oko pola od zapada prema istoku. Ta vrtložna struja većinu svoje energije dobiva od kontrasta temperature i tlaka između hladnog zraka koji se nalazi sjeverno od nje i toplijega koji je južno. Kako gubitak leda pojačava zagrijavanje Arktika, teoretizira Jennifer Francis, taj kontrast postaje manji, pa oslabljuje i zapadne vjetrove vrtložne struje. Ona postaje sporija, vijugavija, a njezini veliki meandri šire se daleko na jug ili sjever.

Kako se ti meandri kreću polako, vrijeme koje nose dugo se zadržava na određenom području. Tijekom proteklih dviju zima vijugavi obrazac zračne struje omogućio je arktičkom zraku i ekstremnom snijegu da zaposjednu Novu Englesku, a suši da se zadrži nad Kalifornijom. Otapanje Arktika možda utječe na vremenske uvjete i u drugim područjima. Korejski istraživači povezali su ekstremne zime u istočnoj Aziji s promjenama u kruženju zraka koje je prouzročio gubitak leda u Barentsovu i Karskome moru.

To je zanimljiva teorija, no Jennifer Francis priznaje da su pojedini njezini dijelovi nejasni. Mnogi istraživači koji proučavaju atmosfersku dinamiku nisu uvjereni. Uvjerljivije objašnjenje za vijugavu struju i prodiranje polarnog vorteksa prema jugu, tvrde pojedini znanstvenici, pruža utjecaj tropskog dijela Pacifika, koji je mnogo snažniji izvor topline od Arktika. Da bi se otkrila istina, bit će potrebno godinama prikupljati podatke i oblikovati modele.

Foto by Shutterstock

U svakom slučaju, kako se globalno zatopljenje nastavlja, valovi hladnoće bilo koje vrste postat će manje uobičajeni. Čak i ako se oštra ograničenja emisija stakleničkih plinova usvoje u idućih 20 godina, nestanak morskog leda nastavit će se još desetljećima. “Uputili smo se u jednom smjeru i nema povratka”, kaže Overland.

Porast temperature za još četiri Celzijeva stupnja na Arktiku gotovo je siguran do sredine stoljeća, kaže on, a to je dovoljno da Sjeverno ledeno more barem dva mjeseca u godini bude bez leda, dovoljno da se ondje promijene godišnja doba – “dovoljno da utječe na sve”.