Zamislite kada bi gradovi bili prepuni zelenila i sami sebi bili ‘pluća’, odnosno proizvođači kisika. U mnogim europskim gradovima već se unatrag 10-ak godina ide u smjeru organizacije gradskih vrtova, ali ne samo to, nego i korak dalje – prema postavljanju zelenih površina na zgrade i nebodere.

Jer, krovni vrtovi nemaju samo estetsku ulogu nego i ekološku i samoodrživu: zeleni krov i njegovi slojevi djeluju kao toplinska izolacija te smanjuju troškove grijanja i hlađenja. Krovni vrt štiti od oštećenja uslijed velikih promjena temperature ili UV zračenja, ali i smanjuju vanjsku buku.

U Francuskoj je, primjerice, izglasan zakon da poslovne zgrade trebaju imati zelene krovove i solarne panele, u Barceloni država daje subvencije kojima se pokriva i do 75 posto troškova izrade krovnih vrtova.

U Londonu su krovovi sve zeleniji, a u Parizu je načinjen najveći krovni vrt Nature Urbaine, na više od 4500 četvornih metara, na kojem građani mogu uzgajati organsko voće i povrće.

Niti Italija ne zaostaje. U gradu Turinu, zasađen je najveći krovni park, koji se naziva La Pista 500 i koji je zasađen na zgradi u kojoj je u prošlom stoljeću bila tvornica Fiata, a koja je danas preuređena u prostor gdje se nalaze hotel i uredi.

Ipak, pravu revoluciju u ozelenjavanju krovova načinio je švicarski Basel, gdje je gotovo na svakom ravnom krovu ‘uzgojena’ mala tvornica kisika. U Stuttgartu je pak čak 300 000 četvornih metara krovova prekriveno prekrasnim visinskim parkovima.

U Hrvatskoj smo, na žalost, na samome početku ozelenjavanja gradova. Gradski vrtovi u Zagrebu uspješni su pokušaj i mnogi građani ondje već desetljećima uzgajaju povrće, ali daleko smo od svega što čini Europa.