Europska unija poduzela je veliki korak prema legitimizaciji pokušaja uklanjanja ugljičnog dioksida iz zraka. Europska komisija je usvojila prijedlog novih pravila o tome kako certificirati uklanjanje ugljika, što je još uvijek kontroverzna strategija za ograničavanje klimatskih promjena.
Zabrinjavajuće je da bi, bez predloženih pravila, neučinkoviti projekti uklanjanja ugljika mogli poremetiti klimatske ciljeve i zagađivačima dati prijevaru iza koje se mogu skrivati, dok se predstavljaju kao zeleni. Dakle, kako bi se eliminirali takvi projekti, Europska komisija želi uspostaviti okvir za certificiranje “visokokvalitetnog” uklanjanja ugljika.
“Veća transparentnost osigurat će povjerenje dionika i industrije te spriječiti greenwashing”, stoji u službenoj objavi Komisije.
No njihov je prijedlog upalio zvona za uzbunu desecima skupina za zaštitu okoliša, koje kažu da prihvaćanje EU-a uklanjanja ugljika postavlja pozornicu za još više greenwashinga. Stare strategije kompenzacije ugljika koje su se oslanjale na šume, od kojih mnoge nisu uspjele smanjiti emisije stakleničkih plinova, mogle bi se uključiti u novu shemu uklanjanja ugljika. Nove tehnologije osmišljene za hvatanje i pohranjivanje CO2 iz zraka tek se trebaju dokazati u velikom obimu i postoji bojazan da će tehnologija spriječiti napore da se spriječi onečišćenje.
Prema prijedlogu Komisije, projekti uklanjanja ugljika zahtijevali bi “potvrdu o sukladnosti” od treće strane. Prijedlog postavlja kriterije za neovisnu provjeru uklanja li projekt CO2 iz atmosfere i pohranjuje ga na sigurno mjesto gdje više ne može zagrijavati planet. Kriteriji za certifikaciju uključuju osiguranje da se uhvaćeni CO2 može točno izmjeriti, na primjer, i dugoročno pohraniti.
Okvir tek treba u potpunosti razraditi. “Vrlo je nejasno, vrlo neobvezujuće, nedostaje nam puno vrlo ključnih formulacija”, rekao je za Financial Times Wijnand Stoefs, službenik za politiku u nevladinoj organizaciji Carbon Market Watch.
Jedna od najvećih briga u vezi s predloženim okvirom je hoće li verificirati projekte koji ne skladište ugljični dioksid trajno. CO2 može ostati u atmosferi stotinama godina, uzrokujući klimatske promjene. Kako bi se tome suprotstavili, projekti moraju biti u stanju zadržati uhvaćeni CO2 izvan atmosfere jednako dugo. Do sada ljudi nisu bili dobri u tome.
Na primjer, mnoge su se tvrtke okrenule projektima kompenzacije ugljika koji obećavaju iskoristiti sposobnost šuma da apsorbiraju CO2 i zadrže ga u drveću i tlu. Ali ti šumarski projekti su osjetljivi na šumske požare i sječu. A kada tvrtka kaže da će posaditi više stabala kako bi nadoknadila svoje zagađenje, to ne jamči nužno da će mlado stablo preživjeti još stotine godina. Istraga za istragom otkrila je kako ovakvi projekti ne ispunjavaju svoja obećanja o skladištenju ugljika.
Štoviše, prijedlog Komisije također uključuje napore za skladištenje CO2 u materijalima koje svakodnevno stvara čovjek. “Dugotrajni proizvodi i materijali, kao što su građevinski proizvodi na bazi drva, također mogu zadržati vezanost ugljika tijekom nekoliko desetljeća ili dulje”, kaže Europska komisija u svom priopćenju za javnost. Čini se da je to prilično niska letvica za “dugoročno” skladištenje CO2.
Da bi postao zakon, predloženi okvir još trebaju usvojiti i Europski parlament i Vijeće. Kako regulacija kasni, velike korporacije već pokušavaju uspostaviti uporište na tržištu uklanjanja ugljika u nastajanju. Naftni div Occidental već ima planove za prodaju kredita za uklanjanje ugljika iz svojih nadolazećih projekata u Teksasu. Big Tech također želi ući, dok su Alphabet, Meta, Stripe i Shopify pokrenuli inicijativu za provjeru projekata uklanjanja ugljika za tvrtke koje žele kupiti njihove usluge.
