Andsko gorje Južne Amerike koje se prostire kroz Čile, Boliviju i Argentinu pomalo nalikuje površini Marsa, s nazubljenim stijenama koje strše iz terena boje hrđe. Iako je jedno od najsušnijih mjesta na Zemlji, regija je poznata po slanim jezerima koja pružaju utočište za čak tri od šest svjetskih vrsta plamenaca.

Taj planinski lanac poznat je i po nečem drugom: litiju. Litij je čudesan element koji se koristi za generiranje energije u litij-ionskim baterijama, koje napajaju gotovo sve mobitele, prijenosna računala i električne automobile. Zanimljivo je da ova regija u Južnoj Americi, poznata kao Litijev trokut, sadrži više od polovice svjetske zalihe tog elementa.

Potražnja za električnim vozilima raste eksponencijalno, a nova studija sugerira kako bi to moglo ugroziti plamence i druge ptice. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Proceedings of the Royal Society povezuje rudarenje litija s opadanjem dviju ugroženih vrsta plamenaca u Čileu.  Tradicionalno rudarenje litija može pretvoriti jezera u neprijateljsko okruženje za vodene organizme koje plamenci jedu, uzrokujući da te ptice gladuju ili bježe, napisali su autori.

Litij se obično vadi iz stijena, ali većina svjetskih zaliha zapravo se nalazi u slanoj podzemnoj vodi, od čega se većina nalazi u južnoameričkom litijevom trokutu. Tamo se rudarski radovi usredotočuju oko jednog bazena jezera u sjeveroistočnom Čileu, nazvanog Salar de Atacama, u kojem se nalazi gotovo 30 posto poznatog litija u svijetu.

Za izdvajanje litija iz slane vode, tvrtke obično pumpaju podzemnu vodu u plitke, šarene ribnjake. Tijekom nekoliko tjedana sunce i vjetar isparavaju veliki dio vode i nečistoća, ostavljajući za sobom visoku koncentraciju litija i drugih kemikalija. Tvrtke ga zatim prerađuju u komercijalni proizvod koji proizvođači baterija mogu koristiti za izradu litij-ionskih ćelija.

Problem za plamence i druge obalne ptice je to što crpljenje i isparavanje podzemne vode smanjuje površine obližnjih jezera, gdje ptice jedu i razmnožavaju se. Za proizvodnju jedne tone litija koristi se otprilike 400.000 litara vode, prema studiji, što pomaže objasniti zašto su neka slana jezera u trokutu na najnižoj razini u zadnjih 600 godina.

Plamenci nisu samo lijepog izgleda; oni su također ključni čimbenici u ekosustavima slanih jezera. Plamenci provode veliki dio svog vremena jedući sićušne organizme na dnu hranidbenog lanca, što pomaže u održavanju ravnoteže ekosustava jezera. Ako plamenci ne mogu preživjeti, vjerojatno ni druge vrste ptica, poput pataka, također ne mogu.

Mnogi ljudi koji žive u regiji također ovise o pticama zbog turizma, rekao je Datu Buyung Agusdinata, docent na Sveučilištu Arizona State.

“Ako plamenac nestane, imat ćete manje turista, a to bi moglo duboko utjecati na živote lokalnog stanovništva”, rekao je.

No, znanstvenici su otkrili i neke dobre vijesti: u mnogo široj regiji, koja uključuje cijeli čileanski dio Litijevog trokuta, populacija plamenaca nije se smanjila. Dakle, dok bi rudarenje moglo ugroziti ptice u jednom području, druga područja možda mogu čak i ublažiti gubitke.

To znači da znanstvenici imaju rijetku priliku ograničiti utjecaj rudarenja na ove veličanstvene ptice prije nego što bude prekasno.

U posljednja dva desetljeća proizvodnja litija u litijevom trokutu je osmostruko porasla — i nema sumnje da će nastaviti rasti. Gotovo svih 20 najvećih svjetskih proizvođača automobila obvezalo se na prodaju više električnih vozila, a rastu i tržišta kućnih rezervnih baterija i druge elektronike.

To je jedan od razloga zašto su ovakve studije “hitno potrebne”, rekao je Gonzalo Gajardo, istraživač na Universidad de Los Lagos u Čileu. Iako ovi rezultati pokazuju samo korelacije, ne dokazuju da rudarenje litija uzrokuje opadanje plamenaca – oni su i dalje od pomoći.

“Moramo posvetiti više vremena razumijevanju kako smanjenje slanih jezera utječe na njihovu biološku raznolikost“, rekao je.

Istraživači također pozivaju tvrtke da razviju održivije rudarske prakse. Lilac Solutions, startup koji podržava BMW i fundacija Billa Gatesa, kaže da je razvio tehnologiju koja izvlači litij bez korištenja bazena za isparavanje. “Litij se može proizvesti čisto“, kazao je David Snydacker, izvršni direktor tvrtke.

Recikliranje također može pomoći u smanjenju potražnje za litijem, iako za takvo rješenje predstoji još dug put. Danas se reciklira samo oko 5 posto litij-ionskih baterija.

Čile, koji kontrolira otprilike polovicu svjetskih rezervi litija, sada stvara novu ekološku politiku koju će ugraditi u svoj ustav. Prema znanstvenicima jedan od načina za promjenu politike, je razmatranje ekoloških utjecaja prije nego što se tvrtkama da pravo na rudarenje.