Nakon istraživanja meduza u južnom Jadranu koje je trajalo 25 godina, dubrovački biolozi su rezultate ocijenili povoljnim u odnosu na Sredozemno more. Rezultati su također zadovoljavajući u skladu s ciljevima Okvirne direktive za postizanje “dobrog ekološkog statusa” mora, ali su naglasili i prijetnje koje dolaze od sve brojnijih stranih vrsta.
Biolozi sa Sveučilišta u Dubrovniku proveli su od 1996. do 2020. istraživanje o pojavnosti i brojnosti meduza u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i rezultate objavili u novom broju časopisa Naše more.
Meduza je želatinozni, mesožderni plankton krupnije veličine, a može formirati masivno cvjetanje mora koje ima različite negativne ekološke utjecaje na ekosistem, zdravlje ljudi i gospodarske djelatnosti, posebice ribarstvo i akvakulturu. Znanstvenici su ustanovili kako njihovo cvjetanje potiču pretjerani ribolov, izmjene staništa i globalne klimatske promjene.
Kroz svoje istraživanje, zapazili su 15 vrsta meduza, među kojima su tri su najbrojnije. Zvonolika skifomeduza Pelagia noctiluca najčešća je meduza na južnom Jadranu i trećinu zapažanja otpada na tu vrstu. Ona može biti neugodna za kupače jer zna uzrokovati zdravstvene poteškoće, a sve veće zakiseljavanje mora doprinosi njezinu rasprostranjenju. Ta meduza potiče “cvjetanje mora”, a posebno velike mase zabilježene su od 2003. do 2007. godine. Drugi po brojnosti je rebraš Venerin pojas (Cestus veneris) i na njega otpada petinu zapažanja. Vrlo je nježne građe i može narasti do jedan metar duljine. Treća je skifomeduza Cotylorhiza tuberculata, čija pojavnost iznosi 17 posto, a koja se najčešće javlja u masama. Njezino cvjetanje na južnom Jadranu nije bilo ni blizu opsegu cvjetanja na sjevernom Jadranu, ističe se.
Znanstvenici su također primijetili pojavu tri vrste meduza koje nisu porijeklom iz europskih voda. To je slatkovodna hidromeduze Craspedacusta sowerbii, čija je izolirana masovna pojava zabilježena u jezeru Kuti blizu ušća rijeke Neretve. U istraživanju su također zabilježene strane vrste Aurelia cf. solida, koja je znatno prisutnija na sjevernom Jadranu te Mnemiopsis leidyi, jedna od najinvazivnijih morskih vrsta, koja je u nekoliko navrata zapažena u luci Ploče.
Vjeruje se kako je u to područje došla ispuštanjem balastnih voda s brodova koji dolaze s teretom iz sjevernog Jadrana. Od ljeta 2016., ova je invazivna vrsta stalno prisutna u sjevernom Jadranu tijekom tople sezone, često u iznimno velikim masama s prepoznatljivim posljedicama na biokemijske cikluse i prehrambenu mrežu. U Sredozemnom moru otkriven je također velik broj stranih vrsta meduza, do kojih šest vrsta naseljava Jadransko more, a neke od imaju veliki potencijal naseliti Jadransko more.
Primjer negativnog utjecaja na ekološki sustav i biološku raznolikost jest trajno nastanjivanje plavog raka (Callinectes sapidus) u delti Neretve, što je također rezultat ispuštanja balastnih voda.
Istraživanje je konačno pokazalo kako je istočna obala južnog Jadrana naseljena relativno stabilnom faunom meduza, čiji se sastav i brojnost nisu bitno promijenili posljednjih desetljeća. Zaključak znanstvenika je da su rezultati u skladu s ciljevima Okvirne direktive o morskoj strategiji EU-a (MSFD) za postizanje “dobrog ekološkog statusa”.
