Europa je posljednjih godina doživjela značajan nedostatak snijega i mnogi se počinju pitati što bi to moglo značiti za budućnost našeg planeta. Nenormalno topla zima koju Europa trenutačno doživljava jasna je posljedica globalnog zatopljenja i još je jedan znak upozorenja da moramo odmah poduzeti mjere za rješavanje klimatskih promjena i ublažavanje njihovih razornih utjecaja na naše živote i okoliš.

Prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA), prosječna temperatura u Europi porasla je za 1,5°C od predindustrijske ere, a najveće zagrijavanje dogodilo se na Arktiku i u mediteranskim regijama. Predviđa se da će se ovo zagrijavanje nastaviti, a predviđa se da će temperature u Europi porasti za 2° do 5°C do kraja ovog stoljeća.

Topli početak 2023. za Europu

Ova će se zima u Europi pamtiti po rekordno visokim temperaturama i značajnoj nestašici snijega. Nekoliko zemalja doživjelo je toplinski val bez presedana, s temperaturnim rekordima u nekoliko područja, uključujući Njemačku, Francusku i Nizozemsku. U Sjevernoj Americi, gradovi poput Seattlea i Portlanda doživjeli su neke od najtoplijih temperatura zabilježenih, dok se skijališta u Kaliforniji i Coloradu također bore zbog neviđene nestašice snijega. U Aziji, regije poput Sibira su doživjele porast temperatura daleko iznad prosjeka, otapanje permafrosta koji oslobađa velike količine plina metana u atmosferu.

Ekonomske posljedice

Ova “nenormalna” zima dovela je do brojnih negativnih posljedica, uključujući ekonomske gubitke za skijališta i druge poslovne subjekte zimskog turizma, kao i potencijalnu ekološku štetu diljem svijeta.

Prema EEA, prosječni snježni pokrivač u Europi smanjio se za 15% od 1960-ih, a najveće smanjenje dogodilo se u mediteranskoj regiji. Ova nestašica snijega ima značajan utjecaj na zimski turizam, glavni ekonomski pokretač u mnogim europskim zemljama. Prema podacima Međunarodne skijaške federacije, broj skijaških dana u Europi smanjio se za 40% tijekom prva dva mjeseca tekuće zimske sezone, ne samo zbog promjena u vremenskim prilikama, već i zbog dugotrajnih ekonomskih posljedica pandemije Covid-19.

Druga studija koju je objavila Europska agencija za okoliš otkrila je da je Europa doživjela značajan porast prosječnih zimskih temperatura tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, što je dovelo do smanjenja snježnih padalina i otežalo skijalištima održavanje svojih staza. To također ima veliki utjecaj na industriju zimskih sportova. Već izazvane pandemijom i neadekvatnim snježnim uvjetima, Zimske olimpijske igre sada se suočavaju s neizvjesnom budućnošću.

Posljedice na okoliš

Nadalje, nedostatak snijega također je doveo do zabrinutosti za zdravlje ekosustava. Snijeg djeluje kao prirodni izolator, pomaže da tlo ostane smrznuto i sprječava oslobađanje ugljika iz tla. Bez toga, postoji rizik da će se više ugljika osloboditi, što će pridonijeti daljnjem zagrijavanju.

Osim nedostatka snijega, klimatske promjene također dovode do povećanja toplinskih valova i ekstremnih vremenskih nepogoda u Europi. Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije (WMO), broj toplinskih valova u Europi porastao je za više od 50% od 1980-ih, a najznačajniji porast dogodio se u južnim i istočnim regijama. Ekstremne vremenske prilike, kao što su poplave, suše i oluje, sve su učestalije, uzrokujući značajne štete na infrastrukturi i rezultirajući ekonomskim gubicima.

Klimatske promjene također značajno utječu na biološku raznolikost Europe, pri čemu se mnoge vrste bore da se prilagode promjenjivim uvjetima. Prema EEA-i, gotovo polovica europskih vrsta, uključujući nekoliko vrsta ptica, leptira i biljaka koje ovise o specifičnim režimima temperature i padalina, trenutno su u opasnosti od izumiranja.

Utjecaj ovih toplinskih valova na zalihe hrane i vode je značajan. Ekstremne temperature mogu uzrokovati propast usjeva, što dovodi do nestašice hrane i povećanja cijena. Toplinski valovi također utječu na zalihe vode, jer povećavaju potražnju za navodnjavanjem i mogu uzrokovati sušu, što dovodi do nestašice vode. Toplinski valovi često dovode do nestanka struje jer visoke temperature vrše pritisak na energetske sustave koji nisu dizajnirani da se nose s ekstremnim vremenskim uvjetima.

Unatoč značajnom napretku koji je postignut u pogledu smanjenja emisija, potrebno je više djelovanja. Prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), globalne emisije stakleničkih plinova (GHG) su stale posljednjih godina, ali još uvijek ne opadaju tempom koji je potreban da bi se rast globalne temperature zadržao ispod 1,5°C. Kako bi se ograničio porast globalnih temperatura, procjenjuje se da se emisije stakleničkih plinova moraju smanjiti za najmanje 45% u odnosu na razine iz 2010. do 2030. i doseći neto nulu do 2050. Međutim, trenutni tempo smanjenja emisija nije dovoljan za postizanje ovih mete.

Prema podacima Global Carbon Projecta, globalna emisija CO2 dosegla je rekordnu razinu u 2019. godini, a emisije iz proizvodnje energije i transporta, najvećih izvora emisije CO2, i dalje rastu.

Prijedlozi rješenja

Znanstvenici su proučavali učinke klimatskih promjena na Europu i predložili su niz načina za ublažavanje njihovog utjecaja. Jedno od ključnih rješenja je smanjenje emisije stakleničkih plinova prelaskom na obnovljive izvore energije i provedbom mjera energetske učinkovitosti. To može usporiti zagrijavanje planeta i smanjiti intenzitet toplinskih valova. Europa je postigla značajan napredak u usvajanju obnovljivih izvora energije tijekom prošle godine. Većina tog napretka potaknuta je proizvodnjom energije iz vjetra i sunca, a manje zemlje u Europi prednjače. Međutim, ima još puno posla da bi Europa ispunila svoje ambiciozne ciljeve za održiviju mješavinu energije.

Prema nedavnim podacima, oko 33% ukupne potrošnje energije u Europi dolazi iz obnovljivih izvora. Većina ove obnovljive energije proizvedena je iz vjetra i solarne energije, s manjim doprinosima iz hidro, geotermalnih izvora i izvora biomase. U 2021. Europa je nastavila napredovati u prijelazu na održiviju mješavinu energije. Ukupni instalirani kapacitet obnovljive energije u Europi porastao je za 12,5 GW, dosegnuvši preko 300 GW. To je uglavnom potaknuto rastom energije vjetra i sunca, koja čini više od 90% novih kapaciteta obnovljive energije.

Kada je riječ o europskim zemljama s najboljim rezultatima u pogledu obnovljive energije, zemlje među kojima su Švedska, Finska i Island prednjače. Ove male nacije izvršile su značajna ulaganja u obnovljivu energiju i postavile su ambiciozne ciljeve za budućnost. Na primjer, Švedska proizvodi više od 50% svoje energije iz obnovljivih izvora i ima za cilj postati 100% obnovljiva do 2040.

S druge strane, neke od većih zemalja, uključujući Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo, još uvijek se bore da održe korak sa svojim manjim kolegama. Unatoč tome što su dva najveća gospodarstva u Europi, one proizvode manje od 40% svoje energije iz obnovljivih izvora. To naglašava potrebu za kontinuiranim ulaganjem i političkom potporom za prijelaz na održiviju mješavinu energije.

Još jedno važno rješenje je prilagoditi se promjenjivoj klimi razvojem usjeva otpornijih na toplinu kao što su sirak, kvinoja, amarant i crni grah te izgradnjom infrastrukture koja može izdržati ekstremne vremenske prilike.

Prelaskom na obnovljivu energiju i provedbom mjera prilagodbe klimatskim promjenama možemo pomoći u zaštiti naših zajednica i gospodarstava od negativnih učinaka klimatskih promjena i nedostatka snijega. Također je jednako važno da druge zemlje poduzmu mjere za smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova i prilagodbe promjenama koje se već događaju.